Ranijih vremena nekako se podrazumijevalo da su djeca majčina briga, a da je otac taj koji donosi sredstva kako bi obitelj opstala a djeca ojačala, odrasla i ugledala se na ‘oca’. Pitanje je kako se to moglo dogoditi kad otac uglavnom nije pokazivao osjećaje i djeci je izgledao dalek? Često djeca nisu znala kako se ponašati u prisutnosti oca pa bi bježala majci a oca se bojala. Majke su u svojoj popustljivosti i nemoći znale prijetiti – Vidjet ćeš kad ti otac dođe! I tako je taj otac postajao sredstvo zastrašivanja, onaj kome bi se govorile stvari o djeci kad se više nije imalo kud i kad je trebalo spašavati obraz.
Danas to, srećom, u većini obitelji nije tako. Očevi se ponašaju jednako odgovorno kao i majke i sudjeluju u odgoju djece. Djeca ih se ne boje i vole s njima provoditi vrijeme. Rado im se povjeravaju i ugodno im je u njihovu društvu. Općenito djeca vole da se odrasli njima bave, ali kvalitetno, da ih poštuju i čuju. Tada su sretni što mogu pokazati što sve znaju i kako je, zapravo, biti u njihovom svijetu. Pored majčine uloge, koja se uglavnom podrazumijeva, prisutnost i angažiranje oca u odrastanju, razumijevanju i poticanju djece je itekako važna. Covey ističe da velik dio osjećaja sigurnosti djeca stječu iz načina kako majka i otac postupaju jedno prema drugome (Covey 2006). Ravnopravna podjela roditeljskih dužnosti pogodavat će nastanku pozitivnog doživljaja roditeljstva u oba roditelja (Čudina-Obradović, Obradović prema Levy-Shiff 1994). Time će i otac biti zadovoljan jer se neće osjećati isključenim i suvišnim a majka će biti ohrabrena zbog potpore i sudjelovanja oca u odgoju djeteta.
Jelica Belović, neopravdano zapostavljena književnica u nas, sjeća se svog prvog lista, kako ona kaže, dok je sjedeći u krilu ponosnog oca, držala očevo pero u neukoj ručici, koju je otac oprezno vodio po listu, kako bi obradovao daleku baku ili kumu. Ona se divila tim prvim svjedocima svoje individualne znamenitosti i sposobnosti (Belović 1897: 97). Naravno da se i otac ponosio svojim čedom i poticao je u njenoj želji za učenjem i pravljenjem prvih koraka u svijet odraslih. Otac je slušao srcem.
Ovaj članak pronađite u knjizi “Pedagoške mrvice”, autorice Snježane Šušnjara. Više informacija o ovoj knjizi potražite na ovoj poveznici. Svoj primjerak poručite pozivom na broj telefona +387/33 726 200 svakim radnim danom od 8 do 16 sati.
I Truhelke, Jagoda i njen brat Ćiro, su voljeli provoditi vrijeme sa svojim ocem, osobito u vrijeme božićnih blagdana kada je otac svirao u crkvi na orguljama, a oni pobožno pratili glasove i molitve, gledajući slike na crkvenom stropu i odlazeći u svijet mašte. Kad bi ih otac pogladio po glavi i pohvalio za dobro urađen posao, njima je to bilo draže od kakve god igračke ili slastice (Truhelka 1977). Djetetu ništa tako jasno ne pokazujete koliko vam je stalo do njega i odnosa s njime kao vrijeme koje odvajate za njega (Covey 2006: 143).
Očevo bavljenje djecom važna je stavka u odgoju i razvoju djece, jer tako djeca spoznaju važnost ovih uloga u obitelji na koje se kasnije oslanjaju kada i sama postanu roditelji. Suvišno je spominjati da nesvjesno svi oponašamo modele koje smo promatrali tijekom svog odrastanja i uglavnom samo kopiramo naučeno i viđeno. Tako će npr. ‘tvrđi’ i strogi roditelji koji vide brižnije roditelje kojima su njihova djeca na prvom mjestu i s kojom provode svaki slobodan trenutak iskazivati negodovanje i kritizirati takvo ponašanje. A, zapravo će samo ponavljati ono što su sami iskusili kao djeca.
Brojna istraživanja pokazuju da očevi imaju različitu, ali nezamjenjivu ulogu u razvoju djeteta. Pri tom se može govoriti o biološkom, hraniteljskom ili odgojnom aspektu očinstva. Ako je ocu stalo do djeteta, on će o njemu brinuti i odgajati ga kao i majka ali na drugačiji, očevima svojstven način. Istraživanja su pokazala da očevo bavljenje djecom, razgovor s njima, ohrabrivanje i poticanje značajno utječu na njihov intelektualni i socio-emocionalni razvoj (Rohner, 1998). Otac treba s majkom blisko surađivati u odgoju djece a nipošto se uspoređivati s majčinom ulogom u obitelji ili joj oduzimati prvenstvo. Jedino tako obitelj će biti zdravo okruženje, s roditeljskim ulogama koje se nadopunjuju i uzajamno pomažu. Theodore Hesburgh je izrekao veliku istinu – Najvažnija stvar koju otac može napraviti za svoju djecu je voljeti njihovu majku.
