Početna stranica » Crkva Majke Božje u Areniju

Crkva Majke Božje u Areniju

149 pregleda

Selo Areni smješteno je u južnomu dijelu Armenije u pokrajini Vajots Dzor, poznatoj po proizvodnji vina. Svojim položajem ovo je mjesto uvijek bilo na raskrižju najznačajnijih putova staroga svijeta, pa tako i Puta svile.

Posebnu vrijednost ovom području daje rijeka Arpa, koja je jedini izvor vode za ovaj inače suhi i bezvodni kraj. S obzirom na stalnu naseljenost ovoga područja u povijesti, u njemu se nalazilo više sakralnih objekata, ali se jedino očuvala, uz velike napore, crkva svete Astvatsatsin od Arenija, u prijevodu crkva svete Majke Božje od Arenija. Crkva nije velika, ali plijeni svojim položajem i izgledom. Smještena je na platou iznad Arenija. Taj plato se nalazi ispod litica planine i stijene koja se u visinu pruža oko 150 m. Sam plato oko crkve iskorišten je za groblje, koje je u funkciji preko 1000 godina.

Mala crkva Majke Božje jednostavna je, jednobrodna, dok joj kupola otkriva dvobrodnu do trobrodnu strukturu. Njezina izgradnja dovršena je davne 1321. godine, zahvaljujući izdašnom financiranju kneževa Obeliana koji su vladali tim krajem, a dvor im se nalazio u neposrednoj blizini. Zanimljivo je kako je gradnja ove crkve bila izazov za graditelje i arhitekta, za kasniji veliki pothvat izgradnje novoga samostana Noravanka.

Inače, krovovi i kupole armenskih crkava posebna su specifičnost jer su građeni u suhozidu i tražili su veliku vještinu graditelja. Cijelu građevinu nosi središnji zaglavni kamen. Crkva svete Majke Božje u Areniju, iako mala, predstavlja vrlo složen građevinski objekt, posebno njezin krov. To je tip crkve s kupolnom dvoranom, odnosno s jednim brodom, s tim da unutrašnjost odaje dvobrodnost koja daje oblik križa te s konusnim tipom kišobranaste kupole prema gore.

Crkva ima i dva ulazna portala koji posjetitelja uvode u njezinu strukturu s južne i zapadne strane. Glavni je portal zapadni. Sam portret zaštitnice crkve Djevice Marije urezan je na timpanonu u visokom reljefu iznad nadvratnika zapadnoga portala. Ovaj tip reljefa kao i mnogi drugi koji se mogu naći na crkvi smatraju se remek-djelima arhitekta i voditelja gradnje ove crkve. Bio je to Momik Vardpet, o čemu svjedoče i natpisi. Nakon gradnje ove male, ali vrlo vrijedne crkve, postao je još poznatiji. Izrađivao je visoke reljefne rezbarije u samostanu Noravank, koji se nalazi oko 6 km jugoistočno od Arenija. Po timpanonu iznad nadvratnika južnoga portala izrađene su rezbarije križeva, različitih veličina, a veličinu je određivala donacija novaca za gradnju crkve. Glavni portal na zapadu izrađen je od rezbarenoga drva i prekriven križevima i ornamentima koji predstavljaju križeve.

U središnjem dijelu crkve nalaze se lučni nosači koji podržavaju brod crkve i kupolu iznad. Tu se u visokom reljefu mogu vidjeti rezbarije mitskih bića koje krase svaku od četiri kamene ploče između nosača i kućišta broda. Mali vertikalni prozori oko broda, kao i mali prozori na svakoj od četiri strane fasade daju posebno svjetlo unutrašnjosti. Polukružna apsida nalazi se na istočnom zidu gdje je i mali oltar, a tu su male molitvene sobe s obje strane. Lučni prozor iznad apside podijeljen je jedinim ukrasnim stupcem, između ostaloga zbog same strukture objekta.

Sama crkva je više puta stradavala u potresima koji su česti u ovom području, ali i u ratovima, pred raznim vojskama koje su ovuda prolazile. Jedno od većih razaranja crkva je doživjela u snažnom potresu 1840. godine te bila obnovljena tek nakon 100 godina.

Sam okoliš crkve je zanimljiv jer je okružuje staro groblje s brojnim sarkofazima i hačkarima. Neki od najvrjednijih nadgrobnih spomenika i hačkara mogu se vidjeti oko same crkve. Na sarkofazima koji podsjećaju na naše stećke nalazimo prizore lova, jahača, rozeta i raznih pletera. Kada su u pitanju hačkari, njih karakteriziraju samo križevi i ornamenatalne plastike.

Pored crkve Areni je u 13. stoljeću bio poznat i po dvoru kneza Tarsaitch Orbelian od Syunika, koji se doselio iz Yeghegisa u Areni. Tu su i ostaci mosta na rijeci Arpa iz 13. stoljeća, koji je dao sagraditi biskup Sarkis od 1265. – 1287. godine, a nalazi se jedan kilometar sjeveroistočnije. Na istom mjestu su nađeni i ostaci još starijega mosta.