Nakon prve polovine godine, podigne se sunce, zasja najjače i najduže što može, počisti i očisti sve kamo uspiju doprijeti njegove zrake. Prilika je to za poravnati staze i pripraviti put, ponovno započeti. Inspiracija.
Zapravo, svaki je dan poput nove šanse za učiniti nešto dobro, bolje ili najbolje. Vrijedi pokušati jer se i pokušaji broje. Pa ma kako god izgledali beznačajni, jako su važni. Oni znače ne odustajanje, volju, vjeru, nadu, snagu, iskustvo. Pokušaji postaju sjećanja, možda čak i više od uspjeha ili neuspjeha. Taman i ako prva polovina godine izgleda kao potpuni promašaj, dolazi druga velika šansa za popravak i ostvarenje cilja. Istina je da se iz grešaka doista uči, ma kako to bolno i teško bilo. Kad bi se samo moglo sabrati sve to znanje i iskustvo i krenuti iz početka. Koliko se samo puta poželi „one godine, a ovu pamet”. No, što je, tu je. Godine su tu koje jesu, „pamet” je ta koja je. I stvarno bi konačno trebalo upotrijebiti sve to što se prikupilo i nastaviti koračati u ljeto i jesen sve do zime i finalne proslave života i Ljubavi. Zato svakako treba povremeno stresti prašinu sa svojih staza, sabrati se i ponovno poći ususret Gospodinu, još većim trudom ponavljati dobra djela, koja jedina ostaju kao uspomena na nečiji život. Tko želi dugo živjeti i ostati u sjećanju, nema mu druge.
Vrijedi se potruditi
Puno se toga nauči u tih nekoliko godina života. Ne smije se dopustiti da to znanje ostane samo teorija, već ga treba svakodnevno pretvarati u praksu i oživotvoriti.
Za to je potreban pravi trening, koji podrazumijeva disciplinu, predanost, poniznost i strpljenje. Svaka snaga se silom stječe, mišići jačaju, a savršenstvo postiže samo upornim ponavljanjem do ostvarenja automatizma. Tek tada se može početi oblikovati i dodavati kreativne nadgradnje. Na primjer, tek kada naučimo slova, možemo slagati riječi, a tek kada savladamo tehniku čitanja, možemo razumjeti i komplicirane tekstove. Tako je i s govorom i jezicima. Samo jedna naučena riječ na dan, za godinu dana tri stotine naučenih riječi omogućuje obično, svakodnevno sporazumijevanje na nekom jeziku. Doista se vrijedi potruditi. Slično je i sa oblikovanjem tijela. Kod većine ljudi, veliki zdravstveni problemi nestali bi kada bi bilo samo malo volje i poticaja za učiniti dan smislenim i doista iskorištenim.
A što ako je današnji dan baš taj zadnji dan u mom životu? Isto kao i da je prvi. Treba ustati rano, sa zrakama ljetnoga sunca. Šteta je dugo spavati, ma koliko to bilo ugodno. U zoru je zrak najčišći. Ne smije se zaboraviti otvoriti prozore i duboko udahnuti punim plućima taj čisti zrak koji miriše na prve zrake izlazećega sunca. Što prije se treba umiti hladnom vodom i presvući u odjeću za šetnju, rad, tjelovježbu. Šteta je biti u pidžami do ručka. Zaista je šteta i veliki gubitak toga dragocjenog vremena. Bolje je izvesti vježbe istezanja za probuđivanje tijela. Jako je važno steći naviku pospremanja svoga kreveta, stola iza objedovanja, pranja svoga posuđa, spremanja svojih igrački… Samo na prvi pogled su to male stvari. Otprilike poput navike doručkovati prije jutarnje kave. Uz kavicu se očekuje planirati aktivnosti za taj dan ili ponoviti jučerašnji plan i krenuti ga ostvarivati. To može biti odlazak na posao, rad od kuće, putovanje, čitanje, igra, druženje, meditiranje. Uz pravu odluku, vrlo brzo, gotovo bez napora, nauči se „skupljati lijepe slike”, uočavati lijepe prizore iz okoline i skupljati ih kao hranu za svoju dušu i buduće sanjanje. Tako se može odlučiti govoriti samo pozitivne, afirmativne riječi i rečenice, o svemu i svakome. Nevjerojatna je količina radosti koju izaziva takav stav. A baš u svemu i baš u svakome se može pronaći bar nešto lijepo i pozitivno jer čim postoji, Božje je djelo. I dobro je takvo kakvo je.
Posvećen Ivanu
U tom danu, prvom ili posljednjem, ima mjesta i za molitvu, dužu ili kraću, a ona blagoslivlja sve što dotaknemo i svakoga koga putem sretnemo. Ima vremena i za poslijepodnevni odmor i za pripremu za mirnu večernju šetnju, čaj u pet, kavu ili neko drugo piće s prijateljem. Dobro je sam sebi pripremiti popodnevni odmor, a ako je prijatelj daleko, nije ga problem nazvati i podijeliti s njim tih nekoliko minuta. Samo da ga se čuje kako kaže da je dobro. Nakon toga se može pripremati za pogled na zalazak sunca i večer u tom predivnom danu. Uvijek treba ponovno umiti lice toplom vodicom i poći spavati i sanjati taj predivni protekli dan. Pa baš da je i posljednji, toliko toga se dogodilo da se ima o čemu pričati. A ako je prvi u nisci drugoga polugodišta, neka to bude zalazak sunca koji će se pamtiti po smirenoj radosti, zahvalnosti i osjećaju ispunjenja, zbog predivno provedenoga prvoga ljetnoga dana, posvećenoga Ivanu.
