Tko udari, suze izazove, i tko srce dirne, izaziva osjećaje. Tko se baca kamenom na ptice, rastjera ih, i tko prijatelja grdi, raskida prijateljstvo. Ako trgneš i mač na prijatelja, ne gubi nade, jer on se može vratiti. I ako otvoriš usta protiv prijatelja, ne boj se, jer moguća je pomirba. Samo u slučaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje, odbjegne svaki prijatelj.
Budi vjeran bližnjemu svojem kada je siromašan, tako da mu budeš i u kasnijoj sreći dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeliš baštinu.
Prije vatre diže se iz peći para i dim. Tako i prije krvoprolića izbija svađa.
Ne stidim se uzeti u zaštitu prijatelja i pred njim se ne krijem. Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji čuje čuvat će se od njega.
Oj, tko će postaviti stražu ustima mojim i na usne moje pečat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi?
Gospodine, Oče i vladaru života moga, ne propusti me ćudi njihovoj, ne dopusti da propadnem zbog njih.
Tko će biti bič mislima mojim i stega mudrosti srcu mojemu, nemilosrdan prijestupima mojim, i nepopustljiv grijesima mojim, da ne uzobiluju pogreške moje, i ne namnože se grijesi moji; da ne padnem naočigled protivnika svojih i da neprijatelj moj ne likuje nadamnom?
(Sir 22, 19-27; 23, 1-3)
