Očajni ljudi s nevjericom pokazuju objekte koje su gotovo u potpunosti uspjeli obnoviti, a sada sve ispočetka. Bili su upozoreni, sklonili su što i koliko se skloniti dalo, ali od vode pobjeći još nikada nikome nije uspjelo. Treba napomenuti da štete prouzročene poplavama obuhvaćaju ne samo ono na što pomislimo u prvom trenutku, a to su štete nastale na privatnom vlasništvu fizičkih osoba nego i štete nastale od odrona, zbog klizišta, zatim štete na javnim površinama i infrastrukturi. Premda se radi o ogromnim iznosima i ovaj put ćemo samo naučiti ponešto o zečjim i običnim nasipima, gdje su mogući gdje ne, kanalima i njihovom (ne)održavanju, ali pravog rješenja i prevencije sljedeće takve nepogode neće biti kao niti do sada. Malom čovjeku su nedokučivi načini na koje se određuju prioriteti na državnoj razini, ali mu je itekako jasno kad netko curenje zaustavlja na način da stavi prst u rupu. Što preostaje? Opet krenuti sa sušenjem i obnavljanjem ili odustati od svega…
Najstariji ima 95 godina
I evo opet, izbori. Parlamentarni. Izborna promidžba započela je 21. listopada objavom zbirnih lista izbornih jedinica od strane Državnog izbornog povjerenstva, popularnog DIP-a. Službeni brojčani podaci izgledaju ovako: u izbore “ide” 166 listi, od kojih 161 stranačka i pet neovisnih, a u 12. izbornoj jedinici, u kojoj biraju pripadnici manjina je 41 kandidat. Tako je broj listi prijavljenih za ove parlamentarne izbore manji nego 2011. godine kada ih je bilo 313, kao i 2007. kada ih je bilo 257. Na listama je ukupno 2311 kandidata, žena je 957 (41,41 %), muškaraca 1.354 (58,59 %). Od 166 listi njih 33 nemaju formalnu žensku kvotu prema kojoj bi na listama trebalo biti najmanje 40 % žena. DIP je o tome dužan obavijestiti pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, a ona odlučuje o daljnjim potezima. Kandidati su prosječno stari 42 i pol godine. Najmlađi na listama imaju 18 godina, a najstariji čak 95 godina. Službena promidžba trajat će do ponoći 6. studenog. Subota, 7. i nedjelja, 8. studenog, dakle izborni dan do 19 sati, bit će vrijeme izborne šutnje. Što se samih glasačkih listića tiče bit će slični onima viđenim na izborima za Europski parlament. I tada se, također, moglo preferencijalno glasovati, pa su na listićima bili poimenično navedeni svi kandidati. Sada smo sa svime i službeno upoznati, još da je propisano i strpljenje, odmjerenost i mudrost… Gdje bi nam kraj bio?
Od izbjeglica do nogometa
Kako se ljeto hladilo tako se vruća politička jesen zagrijavala. Čulo se kako Hrvatska raste, kako nema povratka na staro, do toga kako je hitno treba iščupati iz “jame” u koju je gurnuta, ovisno o govorniku. Izvlačile se ceste i mostovi, hvalile najbolje (često teško i zamislive) koalicije i utvrđivalo znanje o nekretnini kao pologu za jamčevinu čija je vrijednost, izgleda, vrlo podložna političkom trenutku u kojem je stavljena pod povećalom. Standardno, obećavalo se svašta, od znoja i suza, zadnjih bolnih rezova, do potpore za svako novorođeno dijete i rasta mirovina od 5 %. Pregovaralo se i preslagivalo snage i promišljeno predavalo liste – jedni uz zastave i cvijeće, drugi okruženi vlastitom “gardom” (!), do onih koji su predavali u ne baš originalnih “pet do dvanaest”. Široka je platforma predizbornih tema za prepucavanje, od izbjeglica, nezaposlenosti, nataliteta, odnosa sa EU-om, gospodarstva, do vječnog nogometa… Sve se “rasprave” na kraju najčešće svedu tek na niske udarce, verbalne bisere te puko prebacivanje odgovornosti na one “druge”. Konkretni odgovori i planovi kako i kada će ostvariti ono što pompozno najavljuju, prije svega sposobno i odgovorno vođenje Hrvatske u teškim vremenima, postaju sporedni. Unatoč angažiranim agencijama za odnose s javnošću, neizbježni gafovi i razina na kojoj se i na koji način pojedini kandidati verbalno obračunavaju sa svojim protivnicima, jasnije od svega donosi pravu sliku o njima samima. Prosječnom gledatelju, slušaču, biraču, servirat će tek mahanje zastavicama, dijeljenje promidžbenog materijala, beskrajno rukovanje i tapšanje na lokalnim predizbornim skupovima. Svatko od nas ima svoje mišljenje, svoje pravo dati glas onome kome želi, s čijim stavovima se najviše poistovjećuje. Ali ove godine, više nego ikad, očekuje se “pripetavanje” do zadnjeg trenutka i za svaki glas, a što je sredina manja, to je ulog značajniji. Neka nam je dragi Bog na pomoći!
Gdje smo se preračunali
Kad su se izbjeglice iz Sirije i okolnih zemalja počele masovno slijevati u Makedoniju i Srbiju spominjale su se brojke u rasponu od par stotina do par tisuća ljudi koje bi Hrvatska trebala primiti. Kad su tisuće u samo jednom danu počele nekontrolirano prelaziti hrvatsku granicu nastala je panika. Pozornost svih medija bila je usmjerena samo na temu izbjeglice, a prepucavanja odgovornih u stilu “gdje smo se preračunali” i “što nam se dogodilo” su izmaknula svakoj kontroli. Svaka vijest je vijest tri dana. Sada, kada je davno prijeđena brojka od 250 000 duša koje su prešle preko Hrvatske, (ne)humana i humanitarna, stihijska ili pomno smišljena, kakva god bila pozadina cijele priče i motivi koji su pokrenuli tu masu ljudi potisnuti su previranjima, polariziranjem i sučeljavanjima koje su izazvali. Dizale su se tenzije u hrvatsko-mađarskim odnosima sa i bez zidova, zatim hrvatsko-srpskim poznatim po niskim udarcima, a u poslovično dobrim hrvatsko-slovenskim odnosima mira nikada nije ni bilo. Slovenci optužuju hrvatske policajce da tjeraju izbjeglice da noću prelaze granicu sa Slovenijom kako bi se Hrvatsku rasteretilo. Oni pri tom, kao, brane od nas Austriju, koja se niti buni, niti ograničava broj ljudi koji prelaze njenu granicu. Njemačka provodi ubrzanu deportaciju onih kojima su ranije odbijeni zahtjevi za azil, pa se spominje brojka od 200 000 ljudi sa tzv. zapadnog Balkana. Dok traje prepucavanje, temperatura se u termometrima svaki dan sve niže spušta, a izbjeglice sve češće, pod izlikom hladnoće (!), podmeću požare u hrvatskim prihvatnim centrima kako bi time silom ubrzale postupak tranzicije. Zima je pred vratima, očekuju se brza i vruća politička rješenja.
Zablude o eko-proizvodima
Jednog od vodećih proizvođača ekološki uzgojene hrane novinari su navodno “uhvatili” kako noću kupuje voće i povrće s veletržnice na kojoj se tako uzgojeni proizvodi uopće ne prodaju, te ih odvozi na svoja skladišta i dalje plasira i prodaje kao vlastiti i to po daleko većoj cijeni nego što se plaća za isti takav proizvod, koji, nedvojbeno nije “eko-uzgoj”. Priča se poput požara proširila cijelom Hrvatskom. Reagirali su i vlasnici malih trgovina zdravom hranom koji ukazuju na nered i nereguliranost, te enormne zarade pojedinaca u tom sektoru. S druge strane, javljaju se i oni koji ukazuju na bespoštednu borbu za vlast i što veću zaradu između eko-proizvođača u Hrvatskoj, koje su rezultirale ovom aferom. Radi li se zbilja o višegodišnjoj prijevari zahvaljujući rastućoj potražnji za takvim proizvodima ili kako se navodi, teoriji urote? Činjenica je da je u Hrvatskoj sve veći broj ljudi koji su spremni za eko-hranu izdvojiti i 30 ili 40 % više novaca jer isto smatraju ulaganjem u vlastito zdravlje. Prema neslužbenim i alarmantnim podacima stručnjaka iz svih sedam nadzornih eko-stanica u Hrvatskoj, tek je svaka osma rajčica koja se reklamira kao ekološka stvarno ekološki proizvedena. Stručnjaci također upozoravaju da je najveća zabluda da se hranu uzgojenu na zdrav način može prepoznati po nesavršenom obliku i veličini, za razliku od one savršene, masovno proizvedene, izložene u trgovačkim centrima. Tko i kada i na koji način pokazuje kupcu potrebnu deklaraciju, eko-certifikat, kojim proizvođač može i potvrditi da je njegov proizvod stvarno priznat kao eko i na koji način kupac može uopće utvrditi, tj. provjeriti njihovu istinitost? U cijeloj zbrci, strašno je suočiti se s činjenicom koliko malo znamo o onome što jedemo i koliko su često naše vlastite zablude izvor debele zarade, od strane države potpuno nekontroliranih, bezobzirnih prevaranata.
