Početna stranica » Poimanje dirigentske prakse: dirigent kao lider

Poimanje dirigentske prakse: dirigent kao lider

3 min

Richard Wagner je često ponavljao kako ličnost dirigenta u sebi utjelovljuje lidera, osobu koja poznaje idejni sadržaj, epohu i stil jednoga djela propuštajući ga kroz prizmu svojih osjećanja

U novije vrijeme često se mogu čuti pitanja: Što je to dirigent? Koja ja njegova uloga? Ima li smisla njegova prisutnost pred ansamblom? Tijekom sljedećega razdoblja u reviji ćemo pokušati zajedno razmišljati o ovim i sličnim temama, o dirigentskom pozivu i različitim poimanjima dirigentske prakse.

Glazba kao umjetnička disciplina ujedinjuje ljude. Hector Berlioz kaže kako glazba kao umjetnost raznim kombinacijama zvukova djeluje na ljude koji su sposobni da je razumiju. Isto tako ona nije za svakoga jer uvjeti njezina postojanja, sredstva njezina djelovanja nisu za svakoga, mnogi za nju nisu stvoreni i ona uopće nije stvorena za njih.

Glazba je u isto vrijeme osjećaj i nauka, glazba od onoga tko se njome bavi zahtijeva prirodnu inspiraciju i saznanja koja se tiču dugoga učenja, dubokih promišljanja i prirodnih predispozicija. Na poseban način ovo se tiče ličnosti dirigenta jer upravljanje skupovima pjevača ili instrumentalista nije nimalo lagan posao. On zahtijeva širok spektar obrazovanja na svim područjima. Dirigent je slobodni interpretator glazbenoga djela i kao takav on je samostalan. Njegovo zvanje u današnje vrijeme nije vezano uz skladatelje i pjevače, oni se samo međusobno prožimaju.

Glazbena umjetnost ima svoje različite načine izražavanja. To je dovelo i do pojave razvoja postojanja ansambala. Prvi ansambli razumljivo je da su bili primitivni i njihov razvoj uvjetovao je vođu, rukovoditelja, dirigenta, lidera koji će kvalitativno i kvantitativno odgovoriti zahtjevima vremena u kojemu se nalazi.

Dirigent je čovjek koji je sposoban na pedagoški, tehnički i umjetnički način dovesti djelo od partiture do koncerta. On je zapravo lider. Figura dirigenta rasla je postupno. Najprije se izdvajao pojedinac iz ansambla koji je odgovarao navedenim kvalitetama, a zatim i unaprijed određenim izuzimanjem iz društvene zajednice određene osobe.

Današnje poimanje dirigenta vrlo je zahtjevno i izazovno. Diktirano je sve složenijim razvojem glazbe, a prije svega i nekim bitnim pravilima izvođenja današnjice. Hadnađev navodi kako je dirigent lider koji rukovodi metrikom, tempom, dinamikom pjevanja u određenom ansamblu, s pojedinom grupom ljudi s kojima najprije mora ostvariti odgovarajući odnos. Ovaj vid vodstva podrazumijeva profesionalno vladanje tehničkim sredstvima dirigiranja, dirigentskom tehnikom, zatim poznavanje psihologije pojedinca i grupe. Njegova uloga je u tomu veća što mora znati objediniti snagu izvođačkoga kolektiva i s njim ostvariti određene umjetničko-izvođačke zadatke.

Riječ dirigirati javlja se u našem jeziku od francuskoga glagola diriger,što u prijevodu znači: činiti, upravljati, praviti, rukovoditi, regulirati. Spomenuti glagol svoj korijen ima u latinskom jeziku, točnije iz latinskoga glagolskog oblika dirigo,što također znači upravljati, upućivati. Ova riječ dobiva svoj smisao ako se primjenjuje u glazbenoj umjetnosti pod uvjetom da se radi o rukovođenju izvođačkim kolektivom kao što je orkestar, zbor ili neka druga skupina glazbenika.

Richard Wagner je često ponavljao kako ličnost dirigenta u sebi utjelovljuje lidera, osobu koja poznaje idejni sadržaj, epohu i stil jednoga djela propuštajući ga kroz prizmu svojih osjećanja. Nastoji djelo slušateljima što vjernije dočarati. Zvanje dirigenta tijekom povijesti se mijenja, na trenutak je bio jedno da bi poslije bio sasvim nešto drugo. No jedno zasigurno ostaje, a to je da dirigiranje postaje subjektivno, ali znalački doživljeno tumačenje glazbe od strane umjetnika – dirigenta i ansambla kojim rukovodi.