Zar nije navigacija sjajna stvar? Doslovno nas spašava ne samo u gradovima nego i u prirodi. U svakom trenutku znaš gdje se nalaziš u odnosu na cilj. Čak i ako pogriješiš skretanje, navigacija pronalazi alternativni pravac do pravoga puta. Međutim, kada se zaputiš u suprotnom smjeru od svoga cilja, a pri tom ne postoje drugi putovi koji bi te vratili na pravi put, onda navigacija preporuči da se čim prije zaustaviš i napraviš tzv. „U” okret, tj. da potpuno promijeniš smjer vožnje. Isti put ali suprotni pravac.
Ako zamislimo život kao velegrad, onda je vjera navigacija koja nas vodi zamršenim putovima i ulicama života prema Bogu kao našem krajnjem odredištu postojanja. I onda kada se dogodi da skrenemo s puta, vjera opet ponudi pravac koji će nas vratiti na pravi put. Međutim, onda kada se čovjek osili vjerujući da je dostatan samome sebi pa mu kao takvom ne treba nikakva navigacija, kad-tad udari u zid koji je krajnje odredište svake slijepe ulice života. Zato je nužno da se čovjek, na ovom dijametralno suprotnom putu od Boga, čim prije zaustavi i napravi apsolutni životni zaokret koji zovemo obraćenje, odnosno oslobađanje od zla i usmjeravanje prema dobru.
Sam trenutak oslobađanja od ropstva zlu i rađanja za slobodu dobru doslovno je naslikao Caravaggio u slici „Poziv svetog Mateja”. Matejevo okruženje pokazuje kako je potpuno uronjen u ovozemaljsku stvarnost iz koje ga Isus poziva stvaralačkom gestom upirući prstom prema njemu. Matej je potpuno zbunjen pa se gestom pita: „Mene?! Jesi li siguran?!” „Da, baš tebe, Mateju, pozivam. Ustani i pođi za mnom!” (Usp. Mt 9,9). To je onaj ključni trenutak Matejeva života, ali i života svakoga čovjeka, u kojem mora izabrati želi li ostati sjediti i raditi to što mu rade kolege s desne strane ili ustati bez oklijevanja i poći za Isusom. Jer, ustati znači obratiti se, nepovratno se izdići iznad dotadašnjega života, uskrsnuti u novoga čovjeka. Poći za Isusom znači vjerovati i imati bezuvjetno povjerenje u Božje vodstvo. Matej je ustao i krenuo za Isusom, tj. obratio se i povjerovao u Njega.
I još nešto. Petar na slici uz Isusa također upire prstom. Značenje može biti dvojako: on simbolizira Crkvu koja također poziva na obraćenje i vjeru. Međutim, zna se ponekad dogoditi da, kao na slici Petar, pojedinci u njoj zaklanjaju Isusa i to samo onda kad im je na pameti što je ljudsko a ne što je Božje (Usp. Mt 16,23). No, to su tek povremene prolazne slabosti jedne svete katoličke i apostolske Crkve kojoj je glava sam Krist.
