Početna stranica » Peto Leopoldovo desetljeće u Maglaju

Peto Leopoldovo desetljeće u Maglaju

160 pregleda

„Maglaj, varoš na desnoj obali rieke Bosne izpod planine Ozrena, leži u velekrasnu predielu, te se uzdiže na trijuh brežuljcih, koji su ogranci Ozrena.” Tako je 1878. godine Maglaj opisao hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić u knjizi Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine. Za Ćiru Truhelku, arheologa i povjesničara 19./20. st., istraživača i ljubitelja povijesti i umjetnosti BiH, onodobnoga Indianu Jonesa, zaslužnoga za osnivanje Zemaljskoga muzeja u Sarajevu 1888., i niz drugih znanstvenih i kulturnih ostvarenja kod nas, Maglaj je 1904. u njegovoj knjizi Opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine, bio tek grad „kome nije bilo suđeno da u povijesti Bosne igra važniju ulogu”. (Za oba navoda zahvala knjizi Pogledi u prošlost i kulturu Joze Džambe).

Bez obzira na Truhelkin svojevrsni palac dolje za prošlost Maglaja do 20. st., zavirite li primjerice u mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije i potražite natuknicu za Maglaj, možda se u konačnici nećete složiti s njegovom prosudbom o nebitnosti ovoga grada u povijesti BiH. U toj enciklopediji, za Maglaj stoji prilično nakrcan životopis. Tako saznajemo da je to gradić star 613 godina koji prvi put spominje hrvatsko-ugarski kralj Sigismund u jednoj povelji iz 1408. Od 1476. pa sljedeća četiri stoljeća grad je bio u sastavu Otomanskoga Carstva da bi onda njegov suvremeni razvoj započeo dolaskom austrougarske uprave 1878. Za Kraljevine SHS i Jugoslavije Maglaj je bio u sastavu travničke oblasti (od 1922.) i Vrbaske banovine (od 1929.), a za Nezavisne Države Hrvatske u sastavu velike župe Usora-Soli (od 1941.). Partizanske su snage u Maglaj ušle 1945. Tijekom rata u BiH područje općine bilo je poprište sukoba srpskih i bošnjačkih snaga (istočni dio općine bio je pod srpskim nadzorom). Grad pripada hrvatsko-bošnjačkoj federaciji i kod zadnjega popisa stanovništva 2013. imao je  oko šest tisuća stanovnika.

Gdje se Bosna baca u naručje Posavini

One kojima zemljopis nije jača strana valja podsjetiti da se Maglaj nalazi posred Bosne kao zemlje, na rijeci Bosni, uz željezničku prugu Ploče – Sarajevo – Šamac te na prometnici M17 koja dva Broda na Savi okomito spaja sa Sarajevom, Mostarom i Metkovićem. Putnički i teretni vlakovi sada, nažalost, rjeđe prometuju, ali je zato magistralni cestovni pravac žila kucavica cijele države. Doskora bi ovdje trebala proći i autocesta koridora 5C pa bi ovaj grad skupa s ostalima duž trase, napokon trebao prodisati punim plućima i otvoriti se na sve četiri strane. Susjedni gradovi Maglaju su Doboj prema sjeveru te Žepče prema jugu od kojih je udaljen tek dvadesetak minuta vožnje. Ako pogledate zemljovid, vidjet ćete da mu je više-manje toliko i do sjeverozapadno smještenoga Tešnja kao i do Zavidovića koji mu ostaju jugoistočno položeni. To kazuje da ovaj grad ima odličan prometno-zemljopisni položaj, i da je smješten na savršenom mjestu – upravo tamo gdje Bosna prestaje biti visoka planina i gdje se s pitomim brežuljcima blago počinje u naručje predavati Bosanskoj Posavini.

Profesora Marinka Kelavića iz Galovca, općina Maglaj, Župa Novi Šeher, umjetničkoga voditelja Hrvatske folklorne skupine Gromovnik, dugogodišnjega ravnatelja Doma kulture u Žepču, poznavatelja i promicatelja povijesnih i drugih posebnosti ovoga kraja pa tako i Maglaja, pitali smo da nam pojasni zbog kojih bi se sve razloga putnik namjernik koji se vozi prema Brodu odnosno prema Zenici trebao zaustaviti upravo u ovom gradu? Što je ovdje zanimljivo danas za vidjeti? „Ako prolazite kroz Maglaj, odmah zapažate Stari grad kako dominira iznad rijeke Bosne. I pored toga što je građen još u 13. st. te više puta dograđivan i osvajan, Stari grad i danas plijeni pozornost svih prolaznika. Odmah ispod njega nalazi se još jedan nacionalni spomenik, Jusuf-pašina džamija u narodu poznatija kao  Kuršumlija, izgrađena u drugoj polovici 16. st. Pored ovih znamenitosti u Maglaju se nalaze restaurirani Delibegov han i Uzeirbegov konak iz 19. st. Maglaj je poznat i po drugim vrijednim vjerskim objektima među kojima je svakako, uz prekrasnu crkvu u Novom Šeheru, najpoznatije Svetište sv. Leopolda B. Mandića. Uz ovo svetište, vrijedno je spomenuti i pravoslavnu crkvu sv. Ilije izgrađenu 1908. koju svake godine posebno posjećuju vjernici 2. kolovoza na pravoslavnu Ilinu.

U samom središtu Maglaja dominira nova, Vali Recep Yazicioglu džamija, izgrađena donatorskim sredstvima iz Turske. Uz ove povijesne i vjerske znamenitosti, Maglaj je poznat i po kulturno-zabavnim manifestacijama i organizaciji Studenskoga ljeta (49 godina) te Šeherskoga prela (21 godinu). Brojne prirodne ljepote maglajskoga kraja još nisu dovoljno iskorištene. Najpoznatije destinacije za izletnike su Bistrica i Borik kod Maglaja, Planinarski dom u Ošvama te Sporstko-rekreacijski centar „Oaza mira” u Galovcu kod N. Šehera. Naravno, uz ove destinacije brojne su i lovačke kuće te ribarske staze uz rijeku Bosnu koje doprinose lovnom i ribolovnom turizmu. Nedavno je pokrenuta inicijativa i za uređenje pećine Megare te za izgradnju nove biciklističko-brdske staze. Ukratko, Maglaj je jedno vrlo lijepo mjesto smješteno uz glavnu prometnicu u srcu Bosne u kojem ljubitelji vjerskoga, kulturnoga, sportsko-rekreacijskoga, gastro, lovnoga i ribolovnoga turizma imaju što vidjeti. Naravno, jedan od najvećih turističkih kapaciteta Maglaja su i ljudi svih nacija koji će s ljubavlju i dobrim domaćinskim manirama primiti i zadiviti svakoga gosta”, ističe naš sugovornik.

Već drugi mandat načelnik Maglaja je ing. Mirsad Mahmutagić (51), oženjeni otac, magistar znanosti i član SDP BiH. Zamolili smo ga da za čitatelje Svjetla riječi kao prvi domaćin grada kaže kako  on vidi Maglaj danas i sutra, posebno nakon devastirajuće poplave 2014., a u svjetlu trenutnih društvenih i gospodarskih okolnosti kod nas i u svijetu koji se zacijelo odražavaju i na stanje na razini općine i grada Maglaja? Rado se odazvao pozivu Svjetla riječi. „S ponosom mogu reći da je Maglaj sredina u kojoj ima mjesta za sve dobre ljude. Međusobnim uvažavanjem i poštovanjem, te njegujući zajedničke vrijednosti pokazujemo da smo najbolji čuvari kulturnoga koda Bosne i Hercegovine. Način života u našem gradu je… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]