Početna stranica » Osova: O, Gospo Osovska!

Osova: O, Gospo Osovska!

376 pregleda

Malo mjesto Osova nalazi se na sjevernom rubu Žepačkoga polja u srednjem toku rijeke Bosne, na potezu između Žepča i Zavidovića. Istoimena župa posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije povijest bilježi još od kasnoga srednjeg vijeka u Bosni – najprije je sjedište ove župe bilo u obližnjem Maglaju, zatim u Žepču, da bi u prvoj polovici 19. stoljeća središte župe smješteno upravo u Osovi.

Vijugavim putem koji od magistrale brežuljkastim krajolikom vodi župnoj crkvi dolazimo do župnoga dvora. Izdaleka se već nazire kojim putem treba ići – visoki crkveni toranj pokazuje pravi smjer. Veliki fratarski posjed u Osovi prostran je: tu su i košarkaško i nogometno igralište, parkirališta i između njih jedan šumski gaj. A ondje, u sjeni borova koji su zasađeni prije sto ljeta nalazimo župnu crkvu, središte župe Osova. Građena je kao veliki šator razapet na zaravni, protežući se od juga na sjever.

Župna kuća podignuta je odmah pokraj crkve, a između njih stoji golemi crkveni toranj koji se kao vitka jela obojena u žuto penje nebu pod vrhove. Danas ovom župom upravlja župnik fra Antun Perković, pravi „granični slučajˮ – rođen je i kršten na području susjedne župe Novi Šeher, ali je dio njegova obiteljskog posjeda ubrojen u prostor župe Osova. Nakon što je neko vrijeme službovao u župama Bosne Srebrene, 11 je godina proveo pastoralno djelujući u austrijskom Kufsteinu. Po povratku je namješten najprije za kapelana, a onda i župnika ovoga pitomog mjesta. Župnik nam srdačna glasa i blaga pogleda izriče dobrodošlicu. I odmah nas uvodi u priču o prijeko potrebnoj obnovi crkve i župnoga dvora koje kao da su čekale njegove ideje koje je proučio kao župnik u Austriji. Osim što je uredio župnu kuću i dvorište, fra Antun je pokrenuo veliku akciju obnove crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Posebno pobožni puk

U dvorištu crkve od župnika doznajemo sadašnje stanje života u župi. „Ovdje žive i djeluju dva fratra, to su fra Ivica Karatović, župni vikar, i ja. Župljana ima oko 2500, od čega gotovo polovica redovno dolazi na misu što je za ovakvu župu, koja je poprilično razdijeljena prema naseljenim mjestima, dosta velik broj. Imamo i tri filijale, u kojima se svake nedjelje slave mise – Vinište, Goliješnica i Vrbica”, opisuje fra Antun. Fra Ivica koji je također iz susjednoga Novog Šehera, zbog godišnjih duhovnih vježbi bio je odsutan.

Nisu pobožni samo fratri, nego i osovski puk. Velika pobožnost Majci Božjoj očituje se i u osobitom štovanju Gospi uoči svetkovine njezina Uznesenja na nebo, naslovnika ove župe. Naime, od Gospe od Anđela (2. kolovoza) do Velike Gospe vjernici se već oko 4 sata ujutro okupljaju oko župne crkve i organiziraju procesiju. Potom se u 6 sati ujutro slave svete mise, poznate kao osovske gospojinske zornice. Oko polovice župljana redovito sudjeluje na misnim slavljima.

Premda je župa relativno stara, s obzirom na starost župnih matica, današnja crkva koja je simbol ove župe novijega je vijeka. Građena je tek 60-ih godina, nakon što su redom propadale starije crkve. Zadnju prije današnje gradio je slavni Karlo Paržik, ali je i ona zbog nepogodnoga terena propala. Danas o njoj svjedoče tek mrlje u travi koje se naziru prema temeljima nekadašnje crkve. Današnju je crkvu dao podići fra Ilija Piplica prije 50-ak godina. Ima neobičan izgled razapeta šatora, biblijskoga Šatora sastanka, prema projektu Miše Subotića. I baš se na tom mjestu danas Osovljaci sastaju s Bogom i međusobno.

Prije nekoliko godina ukazala se potreba obnove ovoga impozantnog Božjeg hrama. Uređenje interijera povjereno je arhitektu Josipu Lediću iz Doca na Lašvi. Radovi su u punom jeku i već ima vidljivih rezultata, a u obnovu crkve i župnoga dvora u posljednjih nekoliko godina uložena je velika svota novca. „Od već dovršenih radova danas je izmijenjeno krovište crkve, morali smo izmijeniti i prozore, a uklonjena je velika površina crkvenoga pročelja od staklene cigle. U trokutasto pročelje crkve ugrađeni su prozori s neprobojnim staklom koje će jednoga dana štititi umjetnički vitraj”, objašnjava fra Antun. Do danas su odrađeni pripremni radovi za puštanje u pogon podnoga grijanja, a do nadolazećega Uskrsa predviđeno je odraditi završne radove u prezbiteriju crkve. Na taj će način župljani u obredima Velikoga tjedna i na samu svetkovinu Uskrsa doživjeti svojevrsnu obnovu života u svojoj župi.

„S lijeve strane ispod kora strane postoji prostor koji bi se jednoga dana mogao urediti kao kapelica fra Vjeke Ćurića, nakon njegove beatifikacije. Za to molimo i vjerujemo. Inače ne bismo s tim računali”, govori nam fra Antun. Vjerojatno najvrjedniji dio crkvenoga inventara… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]