O grobu se u Markovu evanđelju govori u slučaju pokapanja Ivana Krstitelja (usp. 6,29). Ostala mjesta se odnose isključivo na grob u koji je položen Isus (usp. Mk 15,46bis; 16,2.3.5.8). Ovdje se lako vidi način polaganja tijela u grob (Mk 6,29; 15,46) jer se u grob moglo ući (Mk 15,5) kao u prostoriju. Na Isusov grob bio je stavljen kamen (Mk 15,46; 15,3). Taj kamen je u uskrsno jutro bio otkotrljan (Mk 16,4). Isusova tijela nije bilo. Žene su došle na grob s nakanom da pomažu njegovo tijelo. Na vijest o njegovu uskrsnuću su pobjegle s groba (usp. Mk 16,8). Spominjanje grobova kao mjesta zadržavanja čovjeka s nečistim duhom dovodi nas u blizinu groba kao mjesta uskrsnuća. I kao što grobovi govore o smrti, tako Isusov grob govori o pobjedi nad smrću, o životu. Izbor perikope o ozdravljenju opsjednutoga Gerazenca stavljen je u kontekst Uskrsloga i Isusova identiteta (usp. Mk 4,41). Dakle, razumjeti ozdravljenje opsjednutoga moguće je samo u svjetlu uskrsnuća. Pitanje identiteta je stavljeno i u poklon koji opsjednuti iskazuje Isusu. Takvo čašćenje mu iskazuju rimski vojnici u pretoriju (usp. Mk 15,19). Upravo ovdje je i stavljen taj demonski naziv koji demonizira rimske vojnike koji izruguju Isusa kao kralja židovskoga. Rimski vojnici su u službi demona. Njihov zadatak je da pogube Isusa, a on evo izgoni zloduhe. Ovdje već vidimo nagovještaj da će njegova smrt biti naoko pobjeda zla, ali njegovo uskrsnuće pokazat će konačnu pobjedu nad zlim baš kao što je i Isusovo izlječenje opsjednutoga pokazatelj da je on uistinu Sin Svešinjega, odnosno kralj židovski.
Legija je najveća jedinica rimske vojske. Imala je oko 5600 vojnika podijeljenih na deset kohorti, a one pak na pet ili šest centurija. Ovamo su još bili pribrojeni equites (120) i auxilia. Zapovjednik je bio legatus legionis sa šestoricom tribuna militum i 60 centuriona. Pojedine legije su bile označene brojem i imenom. U Palestini je u 1. st. veliku ulogu imala Legio X Fretensis. Njezin znak je bio vepar. To nam sigurno pojašnjava prisutnost tih životinja i njihov broj u pripovijedanju ovoga čuda izlječenja opsjednutoga.
Vojna pozadina Mk 5,1-20 upućuje dakle na Legio X Fretensis, koja je bila aktivna u židovsko-rimskom ratu i čiji znak je bio vepar te nas usko povezuje sa spominjanjem svinja u Mk 5,1-20. Međutim, njihov broj od dvije tisuće, koji govori o veličini krda, ne odgovara spomenutom broju vojnika jedne rimske legije, koji je iznosio između pet i šest tisuća vojnika. Ta netočnost se može razriješiti ako pogledamo povijest te desete legije. 66. po. Kr. vexiliatio te legije, koja je brojila dvije tisuće vojnika, uvrštena je u borbe sa židovskim ustanicima (usp. Josip Flavije, Bell. Jud. 2,499-506):
„To je bio pokolj u Aleksandriji. Kako su sada Židovi bili krvavo progonjeni po svim mjestima, držao je i Cestije da ne smije ostati nedjelotvoran. Zbog toga krene iz Antiohije s potpunom dvanaestom legijom i dvije tisuće najodabranijih vojnika ostalih legija, kao i sa šest kohorti pješadije i četiri odreda konjice. Tome se pridruže pomoćne trupe kraljeva: Antiohovih dvije tisuće konjanika i tri tisuće pješaka samih strijelaca, isto toliko Agripine pješadije, a konjice nešto manje od dvije tisuće. I Soem privede četiri tisuće ljudi, od kojih trećinu konjanika, a veći dio strijelaca. S ovom bojnom silom Cestije stiže do Ptolemaide. I gradovi su bili skupili mnoge pomoćne čete koje su u vojnoj vještini daleko zaostajale za vojnicima, ali pomanjkanje znanja nadoknadili su revnošću za borbom i mržnjom na Židove. Agripa je pratio Cestija da pokaže put nastupanja i da se brine za provijant. S jednim dijelom vojske udari prema utvrđenom galilejskom gradu koji se zove Habulon (bogat ljudima), a granični je grad prema Ptolemaidi. Grad je našao prazan, jer su stanovnici bili pobjegli u brda, ali pun svakovrsnoga blaga koje prepusti vojnicima za pljačku, a sam grad pretvori u pepeo, premda je imao kuće izvanredne ljepote, kao one u Tiru, Sidonu i Beritu. Poslije toga prokrstari okolicom, prigrabi sve što mu je došlo pod ruke, popali okolna sela i vrati se u Ptolemaidu. Dok su Sirci, naročito oni iz Berita, još pljačkali, Židovi se ohrabriše, jer su bili obaviješteni o odlasku Cestijevom, pa neopaženo navališe na preostale i pobiše ih oko dvije tisuće.ˮ
Taj Flavijev izvještaj se može dobro uskladiti s Mk 5,1-20 i desetom legijom te objasniti broj 2000. Iz te perspektive Isus je u Markovu evanđelju prikazan kao moćni gospodar rata i osloboditelj, a ne kao okupator, što bi se moglo zaključiti iz želje stanovnika za njegovim odlaskom iz gerazenskoga kraja.
