Redovnički dan u Bosni i Hercegovini održan je u subotu, 3. rujna, u Katoličkom školskom centru „Don Bosco” u Žepču, a okupio je više od 150 redovnika i redovnica.
Program je započeo u 9:30 sati uvodnom molitvom te pozdravom i dobrodošlicom predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine fra Joze Marinčića. Prigodnu riječ uputio je i vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić te ravnatelj salezijanske zajednice u ovome gradu don Mirko Barbarić. Redovnički susret moderirao je don Ivan Veriga.
Potom je predavanje pod naslovom Redovnici i redovnice – stručnjaci ili amateri sinodalnosti? imala s. Branka Perković, ŠSF Hercegovačke provincije.
Nakon predavanja uslijedila je diskusija, a poslije okrepe nazočni su imali prigodu za sakrament pomirenja.
Euharistijsko slavlje s početkom u 12 sati u crkvi Sv. Ante Padovanskog u Žepču predslavio je mons. Vukšić u koncelebraciji 20-ak svećenika.
Na početku nadbiskup je iskazao pohvalu što su redovničke zajednice našle svoj organizirani izričaj također u Konferenciji svojih viših redovničkih poglavara i poglavarica kako bi dogovorno, zadržavajući svaka svoju karizmu i identitet vlastite ustanove, pronalazile odgovore na zajednička pitanja. „U službi širenja i jačanja Crkve Kristove i kraljevstva Božjega u ljudskim srcima i društvima, redovničke zajednice imaju svesrdnu podršku hijerarhijskoga dijela Crkve. U tom smislu i ja sam danas s vama na vašoj skupštini kao predstavnik ostale braće biskupa, članova naše Biskupske konferencije, kojima ste izravni suradnici u naviještanju Božje poruke i u svjedočenju njegove dobrote i ljubavi”, kazao je mons. Vukšić te zahvalio za sve što redovnici čine u mjesnoj crkvi.
U prigodnoj homiliji progovorio je o sv. Grguru Velikom, papi čiji se blagdan proslavljao toga dana. Nadbiskup je posvijestio kako je taj svetac kao vrlo nadaren potomak ugledne rimske obitelji, rođen 540. godine najprije započeo svjetovnu karijeru te je, još kao vrlo mlad, 572. godine dospio čak do službe prefekta Vječnoga Grada. „No samo dvije godine nakon toga, poslije smrti svoga bogatog oca, napustio je javnu službu i odlučio započeti monaški život te je podigao više manastira, a prvi, onaj Sv. Andrije, u obiteljskoj kući. Na nov način živio je samo četiri godine jer papa Pelagije 579. ga je zaredio za đakona i poslao u Carigrad kao svoga poklisara (nuncija) na carskom dvoru gdje je ostao šest godina”, kazao je mons. Vukšić i progovorio o njegovim željama za misijama te posvijestio kako je 590. đakon Grgur izabran za papu i doslovce u jednom danu, u svojoj 50. godini, postao svećenik, biskup i papa.
Nakon što je raščlanio neke od Grgurovih metodologija propovijedanja različitim skupinama ljudi vrhbosanski nadbiskup je podcrtao da je Grgur cijeloga života u svom srcu ostao običan monah i slobodan od svakog oblika ljudske slave. „On se jednostavno potpisivao servus servorum Dei. Ta izreka za njega nije bila samo neka pobožna formula nego istinsko očitovanje njegova načina života i djelovanja. On je intimno bio vrlo dirnut poniznošću Boga, koji je u Kristu sebe učinio našim slugom, koji je prao i pere nam prljave noge. Zato je bio uvjeren da posebice biskup treba nasljedovati ovu Božju poniznost i tako slijediti Krista. Njegova je stvarna želja bila živjeti kao monah u stalnom razgovoru s Božjom Riječi, ali iz ljubavi prema Bogu znao je biti sluga svih koji Bogu služe”, kazao je mons. Vukšić te na kraju podcrtao kako „upravo zato što je bio takav, sluga slugu, on je velik i svima nama, koji smo dragovoljno izabrali biti sluge slugu Božjih, pokazuje mjeru istinske veličine”.
Misno slavlje animirao je zbor Sv. Ante Padovanskog iz Žepča pod ravnanjem s. Slavice Tubak, Marijine sestre od čudotvorne medaljice.
U popodnevnim satima uslijedilo je razgledavanje Centra i rekreacija u salezijanskom duhu, a za članove Konferencije VRPP-a BiH održana je Izvanredna skupština.
