Marinko Dalmatin rođen je 2. srpnja 1959. godine. Biologiju je diplomirao 1983. na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, s usmjerenjem na ekološke znanosti. Tri godine nakon toga, u srednjoj je školi godinu dana radio kao profesor biologije da bi se potom 1987. zaposlio kao voditelj radne jedinice u Parku prirode Hutovo blato i tu ostao do 1990. Od 2003. do 2005. djeluje kao predsjednik Ekološke udruge Lijepa Naša Čapljina. U dosadašnjem profesionalnom radu bio je angažiran u brojnim povjerenstvima i savjetodavnim vijećima pri ministarstvima te vladinim i nevladinim organizacijama zaduženim za ekološku problematiku. Autor je velikog broja stručnih i znanstvenih radova i publikacija. Danas živi kao umirovljenik u rodnoj Čapljini.
Gospodine Dalmatin, Svjetski dan močvarnih staništa koji se svake godine obilježava 2. veljače ove godine poseban naglasak stavlja na važnost zdravih močvara u smanjenju rizika od ekstremnih događaja kao što su poplave, suše i sl. Koliko je u BiH prepoznata važnost močvarnih staništa?
U BiH jest prepoznata važnost močvarnih staništa, ali se postavlja pitanje koliko se radi na njihovom stvarnom očuvanju. Držim da se radi jako malo, s obzirom koliku važnost imaju na lokalnom, državnom pa i međunarodnom planu. Napori koje nadležne institucije čine na očuvanju ovih ekosustava očituju se kroz uspostavu zaštićenih područja kao što su Park prirode Hutovo blato te ramsarska područja Livanjsko polje i Bardača. Međutim, upravljački mehanizmi u ovim područjima nisu razvijeni do te mjere da osiguravaju kontinuitet zaštite a ni osnovne elemente održivog korištenja. Raskorak je između zaštite na papiru i zaštite u praksi.
Posljedice se ogledaju u njihovoj neodrživosti i propadanju, tim prije što u njihovu zaštitu, upravljanje i korištenje nisu dovoljno uključeni niti prepoznati interesi i potrebe lokalnih ljudi. A dodamo li ovome i nekoordiniranost, neodgovornost i nestručnost na svim razinama odlučivanja i upravljanja ovim ekosustavima, stanje nam ne može biti bolje od onog što trenutno imamo.
O ekološkim problemima govori se sve više na svjetskoj razini. Koji su to glavni problemi s kojima se susreće planet Zemlja u ekološkom pogledu i što treba mijenjati?
Klimatske promjene jedan su od problema s kojima se danas suočava čovjek, a i planet Zemlja. Osjećamo ih kroz sve prisutnije klimatske ekstreme, poput visokih i niskih temperatura kao što su poplave – posebice prošlih godina, orkanske oluje, cunamiji itd., a cijene su izgubljeni ljudski životi, velike materijalne štete, gubitak resursa, gubitak biološke raznolikosti i sl.
Prijeko je potrebno mijenjanje politike velikih zemalja, onih koje najviše i zagađuju, s obzirom na osnovno načelo zaštite okoliša – zagađivač plaća. Međutim, u stvarnosti je suprotno. Od manje razvijenih zemalja se traže prilagodbe, smanjenja i ograničenja u odnosu na referentnu 1990. godinu a da većina njih nije ni dostigla svoj puni razvoj. Siromašne i manje razvijene zemlje ne mogu značajno utjecati na klimatske promjene, kao ni na globalno zatopljenje. Koncept održivog razvoja je model za razvijene, dok siromašne i manje razvijene zemlje trebaju poticaje i subvencije od razvijenih za razvoj i ulaganje u vlastite obnovljive izvore i tehnologije.
Razvijene zemlje su zamijenile teze, rade transfer novih tehnologija (solarni paneli, vjetroturbine, izolacije i slično) plasmanom i prodajom svojih proizvoda nerazvijenim zemljama, uz obvezu prilagodbe klimatskim promjena. Pritom dodatno jačaju svoju ekonomiju na račun manje razvijenih te ih bacaju u dužničko ropstvo.
Spomenuli ste obnovljive izvore energije, koji se danas sve više koriste zbog svoje neškodljivosti prema okolišu. Prati li BiH ove trendove?
Prirodni resursi su opće dobro s kojim treba upravljati na odgovoran način. Prepuštanje upravljačkih mehanizama pojedincima ili grupacijama može dovesti do urušavanja i razaranja prirodnih resursa. Investicije u obnovljive izvore energije postale su trend u svijetu, pa i kod nas. Poticaji i subvencije koji se daju za ulaganja u obnovljive izvore potiču se i kroz građanska davanja.
Investitori su brzo uvidjeli beneficije koje donose obnovljivi izvori energije, koriste prirodu uz male rizike, povrat i dobit od investicije je osiguran, a pritom su minimalni negativni učinci na prirodnu komponentu. Zanimljiva je činjenica da je kod nas više solarnih elektrana instalirano u Bosni nego u sunčanoj Hercegovini, bez obzira na broj sunčanih sati.
Svjedoci smo sve češćih zemljotresa, poplava, požara, smoga… Je li ljudski faktor uzročnik ovih pojava?
Zemljotresi, poplave, požari, suše i oluje dio su prirodnih ciklusa i ne treba ih sve pripisivati čovjeku. Ove pojave, ako su prirodne, poželjne su i potrebne kao dio prirodne selekcije, ali izazvane vještački (čovjekovim djelovanjem) nepoželjne su i štetne za čovjeka i prirodu. Kako se izgubila svaka moralnost u stjecanju koristi na račun eksploatacije prirodnih resursa, onda se i ono što je rezultat čovjekovog djelovanja pripisuje prirodi. Stoga smo često u dilemi jesu li neke posljedice izazvane prirodnim procesima ili čovjekovim aktivnostima.
(…)
Cijeli razgovor s Marinkom Dalmatinom pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
