Da život ne ide uvijek onako kako nam ga drugi zacrtaju, svjedoči i kartuzijanski redovnik Friedrich Alfred, princ od Saxe-Meiningena. Rođen je 5. travnja 1921. u Jeni, a živio je s obitelji u Tiringiji. Od 1942. studirao je šumarstvo i filozofiju u Freiburgu, a zatim teologiju 1947. u Bambergu. Od listopada 1947. do listopada 1950. nalazi se na Isusovačkom sveučilištu u Innsbrucku. Friedrich je želio postati svećenik te je 31. srpnja 1949. zaređen je za đakona. Međutim, princ od Saxe-Meiningena donio je novu odluku, 15. lipnja 1950. ušao je u benediktinsku opatiju Niederaltaich, te je iste godine zaređen za svećenika. Od tada se zove Marianus Marck.
S obzirom da ni u benediktinskom samostanu nije bio mirne duše, nastavio je tragati za mjestom na kojemu ga Bog želi. Piše oproštajno pismo roditeljima te tri godine kasnije stiže u Grande Chartreuse, kartuzijanski samostan. U dobi od 32 godine započinje postulaturu u novoj zajednici. Benediktinski habit nosio je sve do novicijata kada mu je dodijeljen kartuzijanski habit. Na dan posvećenog života, 2. veljače 1959. daje svečane zavjete. Tijekom života obavljao je razne odgovorne službe, među kojima su i služba formacije braće redovnika te zamjenik priora. Nakon dijagnoze Alzheimerove i Parkinsove bolesti preminuo je 18. rujna 1997. godine u Americi.
Zanimljivo je kako je za njegovo plemićko porijeklo znao samo opat samostana koji ga je primio. Tek se nakon njegove smrti doznalo da je bio na popisu mogućih supruga kraljice Elizabete. Jedini uvjet koji je imao kako bi se njome oženio, bio je prelazak na protestantizam, što je kategorički odbio i kasnije otišao u samostan. Većina njegove subraće nije znala da je bio aristokrat te da je njegova rođena sestra Regina Helene Elisabeth Margarete, supruga Otta von Habsburga, sina posljednjeg austrijskog cara, prenosi Cartusialover’s blog.
