Golemi kompleks riječnih vodopada Iguacu leži na granici Brazila s Argentinom, odnosno nedaleko od tromeđe Brazila s Paragvajem i Argentinom. Naziv potječe od lokalnih domorodaca koji su ovaj vodopad na rijeci Parana jednostavno nazvali „Velike vode“. Sastoji se od više od 270 kaskada i vodopada koji su nastali zbog pomjeranja Zemljinih tektonskih ploča. Jedan od vodopada tradicionalno se naziva Đavlovo ždrijelo, a i drugi vodopadi nose slične nazive.
Redovito je vidljiva duga koja se proteže dolinom ovih vodopada, a stvara se zbog sitnih čestica vode u zraku i sunca koje kroz njih prodire. Prema indijanskoj predaji, Bog je rekao jednomu šamanu kako će svijetu pokazati jednu divnu stvar. No šamanu nitko nije povjerovao. Tada je, za punog mjeseca, u noći, zemlju pogodila munja i stvorila dugu. Zanimljivo, duga je ponekad vidljiva i u noći, za vrijeme jake mjesečine.
Iz vodopada se stalno uzdižu oblaci sitnih kapljica vode, poput izmaglice. Takvi pak oblaci vode natapaju okolnu prašumu. Zbog te prirodne pojave u okolnim šumama vodopada Iguacu postoje brojne biljne i životinjske vrste kakvih nema u drugim krajevima svijeta. U šumama oko Iguacua prebiva primjerice oposum, jedini tobolčar koji živi izvan Australije. S druge strane, ondje se nalazi više od 2000 biljnih vrsta. Određena vrsta čiopa pak strelovito uranja u sam vodopad. Ova naizgled neobična pojava jednostavno je objašnjiva činjenicom da se čiope gnijezde s druge strane vodopada, dok golemi vodeni zid priječi drugim životinjskim vrstama da im priđu. Druge zanimljive životinjske vrste jesu divovska vidra i divovski mravojed.
Spektakularni prizor vodopada Iguacu stvaran je milijunima godina. Na području vodopada utemeljen je Nacionalni park Iguacu 1939. godine. Godine 1986. pribrojen je na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine.
Zanimljivo, nedaleko od vodopada Iguacu nalazi se po proizvodnji električne energije najveća hidrocentrala na svijetu – Itaipu. Brana je duga 7760 metara, a visoka oko 1000 metara. Službeno je u rad puštena 90-ih godina prošloga stoljeća. Čelik koji je ugrađen u beton brane bio bi dovoljan za izgradnju 380 Eiffelovih tornjeva, a proizvodnja električne energije jednaka je proizvodnji 20 nuklearnih elektrana veličine NE Krško. Količina struje koju ova brana proizvede u godinu dana Bosni i Hercegovini bila bi dovoljna za desetak godina. No unatoč golemom graditeljskom pothvatu, ipak ne treba iz vida izgubiti prirodne ljepote koje se nalaze tek nekoliko kilometara uzvodno – vodopade Iguacu.