Među svim tim mnoštvom crkvenih pokreta i duhovnih zajednica postkoncilskoga razdoblja, danas je svakako najpoznatiji i najbrojniji Katolička karizmatska obnova ili Obnova u Duhu Svetome, kako ga radije zovu sami njegovi članovi. Prisutan je, prema njihovim informacijama, u 240 država svijeta i broji preko 120 milijuna članova. Vatikan je Pokret kanonski odobrio 1993. godine i od tada mu je sjedište u Rimu pod nazivom International Catholic Charismatic Renewal Service (ICCRS).
Problem identiteta
U svim brošurama Međunarodne katoličke karizmatske obnove nalazimo informaciju kako su Pokret 1967. godine osnovali profesori i studenti Katoličkoga sveučilišta Duquesne u Pittsburghu (Pennsylvania, SAD). U kolovozu 1966. godine nekolicina profesora s toga Sveučilišta, među njima i Ralph Keifer, sudjelovali su na Kongresu Curillos de cristianidad na kojemu ih je Steve Clark upoznao s knjigom protestantskoga pastora Davida Raya Wilkersona Križ i bodež (The Cross and the Switchblade). Ta knjiga, koju je napisao u koautorstvu s Johnom i Elisabethom Sherill, tiskana je 1962. godine, dakle upravo onda kada je otvoren već nekoliko godina najavljivani i pripremani Drugi vatikanski sabor koji je Ivan XXIII. označio kao „nove Duhove”. Ta knjiga je ubrojena među pedeset najvažnijih koje su oblikovale evangelikalizam. Druga važna knjiga protestantsko-pentekostalnoga podrijetla koju Ralph Keifer otkriva, a koja je odigrala nemjerljivu ulogu u prelasku pentekostalnoga impulsa s protestantskih krugova na katoličke, jest knjiga I govore drugim jezicima (They speak in other Tongues) već spomenutoga Johna Sherilla. Čitanje tih protestantsko-pentekostalnih knjiga dovelo je njega i Patricka Burgeoisa, jednoga drugog profesora Teološkoga fakulteta Katoličkoga sveučilišta Duquesne u Pittsburghu, do želje da u predgrađu Pittsburgha potraže i posjete skupinu protestantskih pentekostalaca kako bi od njih mogli primiti „krštenje u Duhu”. Francis A. Sullivan u svojoj knjizi Karizme i karizmatska obnova piše: Pošto su prisustvovali u više molitvenih susreta ove skupine, dvojica katolika zamolila su da bi se za njih molilo i na njih položilo ruke (…). Kada je to učinjeno, oni su doživjeli tipično (protestantsko, op. a.) pentekostalno iskustvo govora u jezicima. Svoje su iskustvo zatim priopćili skupini katoličkih studenata. U kući gdje su se odvijale prve duhovne vježbe sveučilištaraca Duquesnea, u veljači 1967. godine, na tzv. „Duquesne vikendu”, Ralph Keifer i Patrick Bourgeois polažu ruke na druge profesore, a kasnije i na studente, na što se navodno dogodilo daljnje izlijevanje Duha Svetoga. Iako je papa Ivan XXIII. Drugi vatikanski sabor nazvao izrazom „novi Duhovi”, članovi Katoličkoga pentekostalnoga pokreta događaje na Katoličkome sveučilištu Duquesne počinju nazivati „novi Duhovi”. Očito veoma zainteresiran za proširenje toga iskustva, R. Keifer telefonski javlja novost Katoličkomu sveučilištu Notre Dame u Indiani, gdje će se isti događaj s „Duquesne vikenda” ponoviti i dalje širiti. Službeni dugogodišnji vatikanski propovjednik, kapucin Raniero Cantalamessa, u svojim razmišljanjima o himnu „O dođi Stvorče, Duše Svet” naslovljenima Hvalospjev Duha, iz 1997. godine, bez ikakvoga ustručavanja tvrdi kako je upravo na „Duquesne vikendu” 1967. godine započela Karizmatska obnova u Katoličkoj Crkvi. Eto kako je započela Katolička karizmatska obnova u Duhu Svetome, kaže John Venari iz konzervativno-tradicionalističkih krugova: Katolici primaju protestantski kvazi-sakrament „krštenja u Duhu”, ne sakramentalnim putem prenošenja milosti, kako je to Krist ustanovio, već u suradnji s krivovjernim protestantskim skupinama.
Karizmatizam jednako ekumenizam?
Voditeljica ICCRS-a Michelle Moran nedavno je posjetila Hrvatsku i najavila proslavu zlatnoga jubileja Obnove u Duhu. Tom je prigodom…
Cijeli tekst oTeme broja pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.