U pograničnim dijelovima pojedinih država sve izgleda nekako siromašnije i zapuštenije. Kao da to područje ne pripada nikomu pa mu se i ne poklanja dovoljno brige. To posebno vrijedi za prometnice. Sjećam se tako jednoga hodočašća kada sam s prijateljima ušao iz Albanije u Sjevernu Makedoniju. Cesta nakon prelaska granice bila je tako loša da smo, naletjevši na rupe koje nismo vidjeli, istovremeno ostali bez dviju guma na vozilu. Takve neuobičajene zgode ostaju u trajnom sjećanju. Ovaj slučaj iz prošlosti pao mi je na pamet kada sam početkom ove godine posjetio jedno mjestašce na samoj njemačko-češkoj granici. Bogu hvala nije stradalo vozilo niti sam ponio neko drugo gorko iskustvo, ali sam odande otišao nekako tužan, jer prvi put u životu mi se dogodilo da sam jedno Gospino svetište našao prilično zapušteno. Poljubili smo vrata crkve u koju se nije moglo ući jer je toga dana nažalost bila zatvorena. Premda su razlozi zapuštenosti druge naravi, nekako sam imao osjećaj kao da tu, na granici dviju država, ovo svetište ne pripada nikome pa mu se i ne iskazuje potrebita briga.
Riječ je o mjestu Filipov, njemački Philippsdorf, koje se nalazi na sjeveru Češke na samoj granici sa susjednom Njemačkom. Odavno mi je bila namjera posjetiti ovaj zabačeni kutak kojemu me je vukla jedino silna želja upoznati što više marijanskih svetišta diljem svijeta. Najprije treba reći da mnoge europske granice, kakvima ih poznajemo danas, nisu bile iste u nekim ranijim vremenima. Slično je bilo i na području današnje Češke ili Bohemije, gdje su područja na sjeveru bila naseljena njemačkim stanovništvom. Tomu su danas svjedoci dvojezični nazivi ispisani na pločama kada ulazite u neko mjesto. Tako je današnje naselje Filipov osnovao još 1681. godine grof Filip od Dietrichsteina.
Po čemu je postalo poznato ovo malo mjesto za koje sigurno nikada niste ni čuli? U njemu je 1835. rođena djevojčica imenom Magdalena Kade. U ranom djetinjstvu ostala je siroče bez oca i majke. Pored te velike nevolje trpjela je također od nekoliko teških bolesti. Živjela je zajedno sa svojim bratom Josipom, njegovom ženom i petero djece koje su imali. U trideset prvoj godini života Magdalena će doživjeti nešto izvanredno. Naime, u noćnim satima 13. siječnja 1866. godine, osjećala se tako slabo da nije mogla ni govoriti. Kraj postelje je bila i njezina dobra prijateljica. Na zidu nasuprot Magdaleninoj postelji bio je okačen portret Gospe Žalosne. U četiri sata ujutro Magdalena je iznenada pozvala prijateljicu i uzbuđeno uzviknula: „Pogledaj taj sjaj. Pogledaj tu ljepotu!” Prijateljica je bacila pogled na Marijin lik, ali nije primijetila ništa posebno. Samo Magdalena je imala milost vidjeti raskoš Djevice odjevene u bijelom, sa zlatnom tijarom u njezinoj kosi. Blažena Djevica Marija je u tom trenutku pomaknula svoje usne i nježno izgovorila riječi: „Kćeri moja, sada si zdrava!” Nakon toga je iščeznula. Djevojka je istoga trena ustala s postelje shvativši da je u potpunosti ozdravila od svojih bolesti. Ovaj čudesni događaj označio je početak štovanja Pomoćnice kršćana, a ukazanje i popratna čudesa bit će kasnije priznati i od mjesnoga biskupa te odobreni od Svete stolice.
Nakon što se poput požara proširila vijest o ukazanju i čudesnom ozdravljenju bolesne djevojke, narod onoga kraja hrlio je vidjeti i iskazati štovanje milosnom liku Gospe Žalosne. Iste 1866. godine dogodila su se brojna čudesna ozdravljenja. Jedno od njih posebno je dirljivo. Naime, u mjestu Kathenhof jednom bolesnom djetetu liječnici su trebali amputirati obje noge kako bi mu spasili život. Uplakana majka umotala je nožice svoga bolesnog djeteta komadićem tkanine kojim je dotaknut čudotvorni lik Gospe Žalosne. Dijete je istoga trena osjetilo žarku toplinu u nogama i nakon tri dana u potpunosti ozdravilo. Ozdravljeni dječak poslije će postati svećenik misionar u Družbi Božje Riječi u Nizozemskoj. Tamošnji svećenik u župnoj kronici je zabilježio da je samo 1866. po zagovoru Djevice Marije iz Filipova zabilježeno 11 slučajeva čudesnih ozdravljenja i primljenih milosti. Već iste godine mjesni biskup osnovao je komisiju kojoj je povjerena zadaća provjeriti sve milosne događaje. Nakon što su ispitani svjedoci i prikupljena svjedočanstva, biskup je priznao nadnaravno podrijetlo svih događaja odobrivši štovanje Pomoćnice kršćana.U vremenu od 1870. do 1885. sagrađena je crkva u novoromaničkom stilu koju je papa Leon XIII. 1885. uzdigao na čast manje bazilike te posvetio Mariji Pomoćnici kršćana. Vidjelica Magdalena umrla je i pokopana s crkvenim počastima 10. prosinca 1905. Još za života prodala je sve što je posjedovala i sav novac namijenila gradnji crkve u svetištu.
Ovo svetište ostat će mi trajno u lijepom sjećanju zbog jedinstvenoga načina posjeta i molitve: Ne mogavši ući unutra u zaključanu crkvu, kroz ključaonicu masivnih crkvenih vrata promatrao sam divni lik Pomoćnice kršćana i molitvom joj se utekao za pomoć na putu života.
