Početna stranica » Najviša planina središnje Bosne

Najviša planina središnje Bosne

4 min

Planinu Vranicu nalazimo u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, oko koje se razvijala Kraljevina Bosna s brojnim kulturnim središtima, među kojima se ističu Fojnica i Kreševo. Iako se nalazi u središnjem dijelu Dinarskih planina u Bosni i Hercegovini, Vranica se od njih u potpunosti razlikuje, jer nije vapnenačko-dolomitskog podrijetla.

Planina Vranica spada u stara gorja, za razliku od Dinarida, a grade je brojni tipovi škriljaca i metamorfnih stijena. To je stoga naša najpoznatija rudna planina, još od rimskog perioda. Na njoj su se kroz burnu povijest Bosne nalazili rudnici zlata i drugih plemenitih, u to vrijeme cijenjenih metala i minerala. Iako planina ne spada u vapnenačko-dolomitsko gorje, na njoj nalazimo brojne pećine i jame; i stari rudokopi često podsjećaju na njih, pa ih neiskusni promatrači zamijene. Pored rudnoga bogatstva, podnožje ove planine je poznato i po brojnim izvorima mineralnih voda, od kojih se neka uspješno iscrpljuju.

Razvođe Neretve i Vrbasa

Planina je smještena između Uskoplja / Gornjeg Vakufa i plodne Uskopaljske doline na zapadu te Fojnice na istoku. Ondje se sjedinjuju rijeke koje Vranicu odvajaju od ostalih bosanskih planina, koje se nalaze istočno. Kako se nalazi u središnjem dijelu zemlje, predstavlja i razvođe između rijeka Vrbasa i Bosne s jedne strane i Neretve s druge strane.

            Vranica se ubraja u red najviših planina u Bosni i Hercegovini, a najviši vrh je Nadkrstac s 2112 metara nadmorske visine, a slijede ga Krstac s 2069 m i Rosinj s 2059 m. Postoje i nešto niži vrhovi: Ločika, Matorac, Sikira, Motika.

Za klimu na Vranici ne možemo reći da je jako oštra. Vegetacija je na većim nadmorskim visinama, gdje se ne osjeti utjecaj Mediterana, prilagođena kratkom vegetacijskom periodu od 120 dana. Inače, na planini vladaju umjereno niske temperature, te se ekstremni minimumi kreću do – 20 °C, a ljeta su jako topla samo na južnim i zapadnim padinama zbog utjecaja submediterana. Zbog sudara dviju klima, kontinentalne i submediteranske iz doline Neretve, planina obiluje padalinama te je godišnji prosjek oko 1100 mm. Zimi planina obiluje snijegom koji je veoma često visok i preko 2 m, pa su otvorena i dva skijališta, Brusnica i Vran Kamen. Ovakve klimatske prilike, u kombinaciji sa složenom geološkom strukturom, uvjetovale su pojavu i specifične vegetacije.

            U hidrološkom pogledu planina je izrazito bogata površinskim vodama te postoje brojni izvori visoko u planini. Posebnu vrijednost planini daje poznato Prokoško jezero, u zadnje vrijeme dosta devastirano, a prijeti mu potpuni nestanak zbog neplanskog razvoja turizma oko njega. Kada govorimo o hidrologiji, ne smije se zanemariti da na Vranici izvire nekoliko značajnih rijeka poput Vrbasa ili Ragalske rijeke i Željeznice koje kod Fojnice stvaraju Fojničku rijeku, a s druge strane tu su i brojne pritoke Neretvice. Velik problem ovih rijeka je što im zbog malih hidroelektrana prijeti nestanak, a već je poremećen sustav podzemnih voda, pa su brojni izvori nestali ili se smanjio njihov kapacitet. Trenutno je aktivna kampanja da se i preostali slobodni potoci iskoriste za dobivanje električne energije. Na brojnim potocima imamo mnoštvo prelijepih slapova kao što su slap na Kozičkoj rijeci ili Ždrimački slap, dok s Uskopaljske strane imamo slap Štrapala.

Šumska bogatstva Vranice

Ova planina je oduvijek bila poznata po lovu. Nakon rata stanje divljači je bilo veoma loše, ali se u zadnje vrijeme popravilo. Životni su uvjeti na ovoj planini jako dobri za sve vrste autohtone divljači, posebice za mrkog medvjeda i srne. Tako osim zaštićene dlakave divljači nalazimo i veliku populaciju tetrijeba gluhana. Od nezaštićene dlakave divljači nalazimo lisice, kune zlatice, kune bjelice, vjeverice i puhove. Od zvjeradi u ovom području srećemo vuka, a u zadnje vrijeme registrirano je prisustvo pojedinih primjeraka risa. Sedamdesetih godina introducirane su divokoze, koje su se dobro adaptirale na stanište, ali su tijekom zadnjeg rata i poratnog perioda sve istrijebljene.

            Botanička istraživanja na Vranici bila su brojna, uz brojne podatke o flori. Odmah se mora napomenuti da su osnovne šumske vrste drveća jela, smreka i bukva. Na vlažnim staništima planine nalazimo za naše prilike veoma rijetku zelenu johu. Na nižim nadmorskim visinama prisutne su bijele vrbe, crne johe, sive johe i bijeli jasen. Na toplim padinama koje gravitiraju Neretvi nalazimo cer, hrast medunac, crni grab, grabić, crni jasen, klen i brojne druge termofilne vrste.

(…)


Cijeli tekst o planini Vranici pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.