Početna stranica » Najljepše je dvorište rodne kuće

Najljepše je dvorište rodne kuće

4 min

U dijelu Bosanske Posavine sjeverno od Doboja živjele su prije rata mnogobrojne katoličke obitelji, ali su mnoge 90-ih godina prošlog stoljeća bile prisiljene na odlazak iz plodnog i pitomog dijela južne Bosanske Posavine. Samo su se neki odvažili na povratak.

 

Početkom studenog zaputili smo se starom cestom prema Johovcu, koja od magistralnog puta M-17 vodi na zapad. Naš cilj bilo je selo Mišinci, zaselak Čelar, točnije Nujića Brdo. Starom cestom, koja je dobro utemeljena, ali ipak ponegdje prelazi u makadam, dolazimo do crkve Prečistog Srca Marijina u Foči. Crkva je još uvijek u izgradnji, ali se već naziru konačni obrisi ovog sakralnog zdanja. S ovog posavskog brijega pogled seže do svih bregova i naselja ovoga kraja. Međutim, dolinama koje su nekoć s ljubavlju obrađivane, danas vlada drača, koja jasno poručuje da povratak nije značajan. Stara cesta vodi nas dalje do župne crkve Krista Kralja na Ceru, također obnovljene iza rata.

Putujući dalje kroz Mišince i presijecajući novoizgrađenu autocestu, prilazimo crkvi sv. Ante. Ondje se tog dana okupila skupina zidara i građevinara, koji su doduše ondje odrasli, ali ih je rat otjerao na lijevu obalu Save. Obnavljaju svoju crkvu, koja je od 1967. središte župe Veliki Prnjavor – Mala Sočanica, a danas je filijala župe na Ceru. Kad smo im se predstavili kao novinari, odmah su svi sa sjetom počeli dijeliti svjedočanstva o razlozima raseljenja, koje traje do danas, a nije teško razlučiti da mnogi trpe nepravdu. Naime, općinske vlasti ne dodjeljuju novčana sredstva pomoći povratnicima ukoliko nisu već prijavljeni na adresi s koje su nekoć protjerani. – De ti meni kaži, jesam li ja tebi nalik na pticu? Mogu li ja živit’ na grani? – prenosi nam jedan od njih svoj razgovor s gradskim vlastima. Svi protjerani katolici ovog kraja dom su našli daleko od svog ognjišta. Svi osim njih četvero. A jedan od njih upravo sjedi kod crkve sa svojim zemljacima zidarima. Ilija Nujić vratio se 2003. u svoje selo, na Nujića Brdo.

Od kuće do Švicarske i natrag

Nedaleko od crkve stoji nova kuća, sagrađena na temeljima prve, koju je Ilija, rođen 1942., sa svojim ocem Ivićem izgradio 1969., šest godina nakon što se oženio Ivom Jurič, rođenom 1941. Bog ih je blagoslovio s četvero djece, sinovima Antom, Ivanom i Matom te kćeri Pavicom. Nujićevi se slažu – na svijetu nema ničeg ljepšeg od dvorišta obiteljske kuće. Ondje su djeca odrastala sa svojim rođacima, u neka mirnija vremena.

Ilija je svojevremeno obavljao različite poslove, uglavnom u okolici, a jedno vrijeme i u Njemačkoj, dok 80-ih godina nije otišao raditi u Švicarskoj. Već se tada sin Ante nastanio u Zagrebu, Ivan je odlučio poći u fratre, a Pavica i Mate živjeli su s majkom Ivom. Kad je počeo rat, svi su članovi rodbine, susjedi i prijatelji bili primorani napustiti ognjišta – Iva je s Matom pošla u Bern, gdje je Ilija radio na građevini, a kad je početkom novog tisućljeća Ilija navršio 62 godine života, pošao je u zasluženu mirovinu. Došao je u Zagreb i pomagao sinu Anti da sagradi kuću, a dogodine im se pridružila i Iva. Fra Ivan je u međuvremenu u francuskom Strasbourgu završio teologiju, bio zaređen za svećenika i započeo studij kroatistike u Zagrebu. Sin Mate je ostao u Švicarskoj, gdje i danas živi.

Povijest o povratku bračnog para Nujić počinje u ljeto 2003., kad su umirovljeni Iva i Ilija odmor proveli u banjama, odakle su na jedan dan došli u Donji Svilaj. Fra Šimo Grgić slavio je tad Mladu misu, a među sudionicima slavlja bio je i njihov sin fra Ivan, koji ih je upitao razmišljaju li o povratku. Znali su svi da su prilike teške i da je gotovo nemoguće vratiti se, ali je Iva proročki odgovorila da hoće. I odmah su počeli pripremni radovi oko ponovne izgradnje obiteljske kuće. Uz pomoć donatora, Republike Hrvatske, skauta iz Francuske, Slovenije i Nizozemske te konačno dobrih prijatelja iz nekadašnjeg susjedstva, fra Ivan je uspio kuću dovesti pod krov. Iliji je preostalo samo izvršiti male preinake, jer je većina građevinskih radova već bila gotova.

(…)


Cijeli tekst rubrike Povratak pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.