Labuđe jezero jedan je od najpoznatijih baleta na svijetu. Napisao ga je klasik ruskog romantizma Petar Iljič Čajkovski. Glazba za ovo djelo napisana je po narudžbi Boljšog teatra. Na premijernom izvođenju balet nije doživio veliki uspjeh. Nakon korekcija u notnom zapisu koje je izvršio Modest Čajkovski, kompozitorov brat, te korekcija u koreografiji, balet je prihvaćen i do danas dan se izvodi na svim svjetskim kazališnim daskama. Ima 4 čina: Park kraljevog dvora, Pusta obala divljeg jezera, Bal u kraljevskom dvorcu, Obala labuđeg jezera.
Prinčeva i ljudska zabluda
Labuđe jezero oslikava život na kraljevskom dvoru. U baletu je mladi princ identificiran s čovjekom ondašnjeg vremena, iako je u baletu prisutan onaj poznati motiv iz bajke, u kojoj princ oslobađa nesretnu princezu i time ostvaruje svoju sreću. Nakon svoje punoljetnosti princ iz baleta Labuđe jezero preuzima odgovornost za život i obveze koje su mu propisane. No, pored obveza princ odlazi na jezero i susreće jednu od najljepših žena, kraljicu ljepote Odette. Zli Rothbart nije podnosio tu ljubav i sreću te je pretvorio najljepše djevojke u labudice i krije ih na pustom jezeru na koje princ uspijeva doći unatoč preprekama. Stiže do svoje ljepotice Odette i obećava joj povratak i oslobađanje od čarolije – pretvaranja u labudicu. Ali Rothbart će sve učiniti kako bi u srcu princa ugasio zapaljeni plamen ljubavi. Rothbart se pojavljuje na zabavi na prinčevu dvoru i dovodi svoju kćerku Odillu. Ugledavši lijepu Odillu, princ se opet dade zavesti i to njezinim plesom, a zaboravlja obećanje koje je dao Odetti kraljici labudova. Rothbartovoj kćeri Odilli princ obećava svoju ljubav i vjernost. U taj čas strašno nevrijeme pogodilo je onaj kraj. Munje su počele udarati i gromovi tresti, a princ uslijed tutnjave gromova pada u nesvijest. Labudice dočekuju let svoje kraljice, a Odette sva u tuzi govori o naumu mladog princa, o tome kako je zaboravio jednu ljubav a obećao se drugoj. Princ skače iz bunila i juri za Odettom, svojom prvom izabranicom, moli je za oproštaj i zaklinje se na vjernost. Ali Rothbrat, onaj sa zlim namjerama, sada očajan, izbezumljen i bijesan odlazi na jezero i započinje borbu s princem. U taj čas iz neba udari grom i pogodi zloga Rothbarta. Oslobodivši se zlih čarolija i nakana, dvoje mladih i zaljubljenih odlaze u novi život.
Balet Labuđe jezero djelo je koje nadilazi klasicističke konvencije. Svojim stilom nagoviješta novo razdoblje u glazbi tadašnjeg vremena. Slavni ruski klasik Čajkovski, svjestan promjena u glazbenim stilovima, pa i u svojim djelima, istim zanosom uz Labuđe jezero, stvara i druga djela kao što su Pikova dama, Ščelkunčik, Orašar, Evgenij Onjegin i druga. Čajkovski je idealističan i pesimističan u isto vrijeme. Romantičar koji bježi od socijalnog i političkog stanja u društvu i opredjeljuje se za pesimistični, ali i buntovni bijeg u vlastitu nutrinu. Kao da se ne da zavesti društvom i njegovom politikom. Iz takvoga odnosa prema društvu i samom sebi, počinje stvarati i vlastitu umjetnost. Zbog novosti u glazbi toga karakterističnoga razdoblja, ali i zbog svoga karaktera, Čajkovskog se naziva revolucionarom svoga doba. Svjestan da ne može i ne treba politički ništa učiniti, postaje revolucionar u umjetnosti. Međutim, i umjetnost mijenja društvo, jer umjetnost je revolucija.
Ruska Petorka bez Iljiča
Petar Čajkovski rođen je 1840. u Votkinsku na Uralu. Osnovno obrazovanje završio je u Petrogradu gdje stupa i u službu ministarstva pravde baveći se uz to i glazbom. Sa 22 godine dogodio se preokret u njegovu životu. Odlučuje se sasvim posvetiti umjetnosti i upisuje se na tada tek osnovani petrogradski konzervatorij. Za samo 3 godine završava glazbeni studij i jedan je od prvih apsolvenata tog zavoda. Godine 1866. napušta Petrograd i na poziv N. Rubinsteina odlazi u Moskvu predavati glazbenu teoriju u Ruskom glazbenom društvu. Boraveći u Moskvi Čajkovski se povezao s mnogim kulturnim i znamenitim osobama toga doba. Između ostalih bio je tu i Ostrovski, dramatičar i majstor komedije. U Moskvi je boravio deset godina. Za vrijeme boravka i predavanja na konzervatoriju često je odlazio u Petrograd i sastajao se s članovima Petorice. Ruska petorka ili Moćna gomilica bio je naziv za grupu ruskih kompozitora 19. stoljeća, među kojima su Balakirev – skladatelj i dirigent, Borodin – poznati medicinar, ali do danas upamćen kao skladatelj, Cui – glazbeni kritičar i vojni časnik, Musorgski – skladatelj i Rimski-Korsakov – skladatelj i dirigent. Ova petorica sami su se nazivali novatorima, a skladbe su pisali tražeći korijen u ruskom folkloru i tradicionalnoj muzici.
Predvodnik ove grupe bio je Balakirev pod snažnim utjecajem Mihaila Glinke, kojeg se smatra ocem ruske glazbe. Čajkovski je neizmjerno cijenio Balakireva, iako sam nije pripadao Petorki, jer je bio više pod utjecajem europske muzike. No, koristio se Balakirevim savjetima. Interes i želja Čajkovskog za orkestralno stvaranje bila je najvjerojatnije pod utjecajem Balakireva i Stasova. Za svoga boravka u Moskvi vrijedno je radio. Pored kompozitorskog djelovanja on se ujedno posvećuje i pedagoškoj djelatnosti te piše Osnove nauke o harmoniji. Imao je i funkciju glazbenog pisca i kritičara pri čemu se odlučno zalagao za suvremene ideje. Podigao je glas u obranu ruske opere koju su upravni odbori kazališta zanemarili. U ovom razdoblju bavio se i glazbenim folklorom o čemu svjedoči opus od 50 ruskih narodnih popijevki za klavir četveroručno.
Čajkovski je sentimentalan, teatralan, melodičan i pesimističan skladatelj, možda i pretjerano emocionalan. Sjajan orkestrator, neosporan talent, izražajan, ali previše emocionalan. No, to je i razumljivo, Čajkovskije bio Rus, a Rusi su rijetko bez emocija, pa i kad su pod europskim utjecajem. Bio je romantičar nad romantičarima a emocionalnost je bila srž romantizma. Njegova nadarenost i smisao najviše su se očitovali u skladanju melodije. Emocija, melodičnost i smisao za dramatičnost i patnička duša – pojmovi su koji možda najbolje opisuju ovog ruskog skladatelja.
Nemir i nova inspiracija
Svaki kompozitor piše iz nutrine svoga bića. Ono što osjeća u svojoj nutrini, to perom bilježi na notnu pergamenu. Boraveći u Moskvi osjećao se usamljenim, ostavljenim, nije imao drugova s kojima bi zajedničkim idejama povezao svoj svijet i umjetnost, iako je bio u kontaktu s Petorkom. Budući da se bavio pedagogijom to ga je na polju glazbenog stvaranja ometalo. Njegova glazbena kreativnost nije u potpunosti mogla doći do svoga izražaja. Stanje u društvu, vlastita razdijeljenost u životnim odluka i nesretan brak bili su uzrok i njegovog pokušaja samoubojstva. Zbog svoje osjećajnosti i povučenosti bio je veoma usamljen, ali i veoma melankoličan. Neki autori smatraju da je pretjerani izraz emocionalnosti i sentimentalnosti u njegovim djelima zapravo preneseni izraz njegove nutrine.
Želeći se osloboditi svega, Čajkovski odlazi na zimska putovanja i ostavlja sve iza sebe te tako obnavlja svoje iscrpljene snage. U doba svoje duševne krize napušta službu u konzervatoriju i započinje neovisan život organizirajući stalna putovanja, a na tim putovanjima se nekako oporavljao. U ovom razdoblju izlazi mu u susret udovica jednog baltičko-ruskog poduzetnika Nadežda von Meck, koja će postati njegov mecena. Nikad se nisu vidjeli, ali svoje poznanstvo gajili su i njegovali preko pisane korespondencije. Budući da je Nadežda bila imućna, a uz to je voljela umjetnost, Čajkovskom je omogućila ekonomsku neovisnost. Svake godine mu je uplaćivala 6000 rubalja. Duhovna veza između njih dvoje Čajkovskom je davala potporu u daljnjem stvaranju.
Skladateljeve snage polagano jačaju i dalje sazrijevaju. Piše tada poznata djela: Četvrtu simfoniju, Operu Evgenij Onjegin, Violinski koncert za klavir i orkestar u G-duru, Serenadu za gudački orkestar, Svečanu uvertiru 1812, Klavirski trio u a-molu. Čajkovski je jedan i od osnivača koncertne glazbe u Rusiji. Na tom području napisao je niz radova: Klavirske koncerte u b-molu, G-duru i Es-duru. Svojim kompozitorskim opusom izdigao se iznad svojih sunarodnjaka, jer njegova glazba uz rusku narodnu pjesmu puno duguje Mozartu, Schumannu i Lisztu. Njegova glazba je prepoznatljiva po korištenju strastvenih elemenata od kojih mnogi zvuče kao da su nadahnuti operom. Čajkovski često razvija melodiju ponavljajući je nekoliko puta, pri čemu mijenja pratnju i tako je dovodi do nevjerojatno snažnog vrhunca. Onog momenta kada se pronašao u ulozi simfonijskog skladatelja, napisao je jedinstvena djela.
Na vrhuncu kraj
Godine 1885. skladatelj prestaje s putovanjima. Njegov životni put se mijenja, a i u njegovom temperamentu nastaju određene promjene. Nastanio se u blizini mjesta Klin i postao poznat van granica Rusije. Nije više onako povučen i utučen, počinje javno nastupati kao dirigent vlastitih djela ne samo u domovini, nego i izvan nje. Počeo je turneje po europskim gradovima koje su pretvarane u prava slavlja. U Rusiji postaje najpopularniji skladatelj. Naraštaji mlađih glazbenih umjetnika nisu se mogli oteti njegovu utjecaju. Onoga trenutka kada je već bio ozdravio, prihvaćen od svih, kada je postao poznat i u domovini i izvan nje te kada je počeo oduševljavati mladi naraštaj, život mu se prekinuo.
U posljednjem stvaralačkom razdoblju dao je remek djela kakva su peta i šesta simfonija i opera Pikova dama. Desetak dana prije smrti ravnao je u ruskoj prijestolnici prvom izvedbom šeste simfonije, osebujnog djela, u kojem kao da je umjetnik, kroz grčevitu bol posljednjeg stavka, predosjećao svoju smrt. Umro je od kolere u Sankt-Petersburgu1893. godine u 53. godini života.
