Mi, obični vjernici, nismo ni političari ni upravitelji država. Mi niti započinjemo ratove, niti sklapamo mir. Željeli bismo živjeti u miru, a strahujemo od rata. Što smo mi u mogućnosti da učinimo za stvar mira? Da li zaista možemo nešto učiniti?
– Dakako da možemo! Mir je veliki dar Božji. Treba se Bogu moliti za mir u svijetu. Da li to činiš? Koliko se puta tjedno sjetimo te nakane? Neki nikako na to i ne pomišljaju. Kao da je mir zrela kruška, koji će nam sam od sebe pasti u krilo.
– A ti, koji ponekad pomoliš na tu nakanu, zar ne bi mogao pojačati svoju molitvu? Učiniti je češćom? Srdačnijom? Pobožnijom? Možda i koji dan posta na tu nakanu?
– Da li se moliš za rasvjetljenje pameti onima koji odlučuju o ratu ili miru? Za državnike, za upravljače država, za maršale, generale i sve one koji mogu dosta pridonijeti za očuvanje mira u svijetu?
– Ako nismo do sada to činili, zar ne bismo mogli bar u buduće? Eto, to je bio i naš cilj, dok smo pisali ove retke.
