Početna stranica » Mediji – Ogledalo društva

Mediji – Ogledalo društva

130 pregleda

Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća u američkim filmovima društveno-političke tematike često se mogla čuti uzrečica kad bi bio na pomolu skandal ili loše određen posao: „Tisak će nas pokopati!” Reakcija medija bitno je kreirala bilo pozitivnu bilo negativnu sliku uspjeha, demokracije, slobode, ljudskih prava, prosperiteta itd. Takva slika medija koji su bili jedna vrsta opozicije vladajućim strukturama, nije bila samo filmska fikcija nego poprilično raširena u stvarnom životu.

Međutim, čini se kako se slika medija i njihova uloga u informiranju i izgradnji pravednoga društva u novije vrijeme ubrzano promijenila jer njima sve češće upravljaju zakoni tržišta i dobrim su dijelom u vlasništvu privatnoga kapitala. Slijedeći logiku čuvene izreke „ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se”, nositelji društveno-političkoga i gospodarskoga života na-učili su da se ne treba plašiti niti mrziti medije, nego jednostavno treba stvoriti vlastiti medij. A tako se onda otvaraju širom vrata i indoktrinaciji i dezinformaciji. Na ovim našim, ne samo zemljopisno malenim nego i medijski skromnim prostorima točno znamo što koja televizija, novine i portali proklamiraju, koje i kakve istine posreduju, tko može, a tko ne može dobiti medijski prostor, što i koga se treba napadati, a što i koga se pod svaku cijenu mora braniti itd. To nas i ne treba toliko čuditi jer su mediji desetljećima ovdje bili samo u službi jedine komunističke ideologije i kao takvi najstrože kontrolirani. Ali čudno bi trebalo biti zašto se još uvijek značajno nisu promijenili? Vjerojatno zato što se mi nismo promijenili, što smo i dalje puki konzumenti, što nas ne zanima što se točno dogodilo nego smo sud o tome prepustili medijima, koji uvijek nepogrešivo znaju kako, kad i na koji način nešto predstaviti ili prezentirati.  „U našoj je biologiji da vjerujemo onome što vidimo vlastitim očima. To čini život vrlo opasnim u današnjem svijetu koji se brižljivo redigira, hiperproducira i fotošopira”, tvrdi profesorica Brené Brown sa Sveučilišta u Houstonu.

Mediji u svojoj biti nisu ni dobri ni loši, ali mogu postati i dobri i loši kao i većina ljudskih postignuća. Oni su ono što mi od njih učinimo. Oni se ogledaju u nama i mi se ogledamo u njima. Još u prošlom stoljeću lijepo je to sažeo francuski književnik, novinar i nobelovac François Mauriac: „Već je dovoljno istinito ‘Reci mi što čitaš pa ću ti reći tko si’, ali bih te još bolje upoznao kad bi mi rekao što si ponovno pročitao.” Zaista! Što smo to ponovno pročitali, pogledali ili poslušali?