S granice Austrije Sava kroz Sloveniju stiže u Hrvatsku grleći putem brojne pritoke pa u proljeće i jesen bogato iz korita izlijeva poplavnu vodu i oblikuje raznolike prirodne ljepote u jedinstven krajolik Savske nizine. A kad prigrli Lonju rijeku, tada čudesno stvara golemo jezero s otocima poplavljenih šuma. Nastaje zeleno srce sred Hrvatske i rađa se božanstveni perivoj – Lonjsko polje, stoljetno gnjezdište bijele rode.
Do Lonjskoga polja valjalo je doći i otkriti savske mrtvaje i sokake. Okupati se u rosnoj močvari. Pomirisati šume i livade. Odmoriti se u nebeskom smiraju i upiti miris hrastovih trjemova. I dođoh.
Park prirode
Park prirode Lonjsko polje, jedinstvene flore i faune, smjestio se između Siska i Nove Gradiške, Save i Moslavačke gore, dijelom uz Lonju. Najveće je zaštićeno poplavno područje u Dunavskom slijevu. Obuhvaća polja Lonjsko, Mokro i Poganovo s naseljima uz lijevu obalu Save. U proljeće vode bujaju i plave lijevu obalu Save rađajući močvarnu riznicu staništa i gnjezdilišta rijetkih i ugroženih ptica. To carstvo ptica i najveće mrijestilište šarana u Europi nastanjuju dabar i vidra, jelen i srna, divlja mačka, kornjača, gatalinka, umbra, nežica, crvenorepa bjelica, balavac prugasti, vretenar, ugrožena alpska rozalija…
U poplavnom porječju gdje se smjenjuju pejzaži livada i pašnjaka, nad mozaikom močvarnih staništa, travnjaka lisičjega šaša, šuma lužnjaka i mrtvajama može se susresti orla štekavca i crnu rodu, dok na pašnjacima pasu goveda, autohtone turopljske svinje, konj hrvatski posavac i hladnokrvnjak pokazujući ljudskom oku prizor posljednjega suživota čovjeka i prirode kroz stoljeća.
Planetarni letač – bijela roda
Ovo mjesto su ljudi i ptice otkrili kao Božji dar. Ovdje se ne može zaobići lonjski ponos – planetarnoga letača – bijelu rodu. Oko globusa leti petnaest tisuća kilometara u proljeća se vraća gnijezditi u Lonjsko polje. Puno ih je nebo sredinom ožujka. Žure se zauzeti stara gnijezda. Gnijezde se na krovovima kuća, štala… Neobjašnjiva je veza bijele rode i čovjeka. Ljudi žive pod krovom, roda na krovu. Ljudi je povezuju s prinovom – Donijela te roda. Krajem ljeta se okupljaju i slave odlazak u želji da se za četiri godine sretno vrate mlađi naraštaji. Jedno je sigurno – rodin život dolazi iz daljina, ispunjava se s nebeskih visina. Divim se rodinu snubljenju i klepetanju; veličanstvenom poziranju dok pozdravlja partnera pri smjeni na gnijezdu: širi krila, naklon glave, lijevo-desno.
Proljeće je. Sve buja i cvjeta. Borba za opstanak riblje mlađi od hlapljive štuke… Jato divljih gusaka. Budi se Lonja u kružotoku, od beskraja do uvora, od uvora do beskraja, od proljeća do jeseni kad pritoci na ušću znaju teći i suprotno. Lonja, kajkavski Lojna, izvire između Ivančice i Kalnika. Migolji brežuljcima na jugoistok Lonjskoga polja i račva se u rukavce Staru Lonju i Trebež, pred uvor u Savu, a u blizini sela Lonja. Lonjini pritoci su Zelina, Česma, Ilova i najveći Pakra.
Ovdje u zaselku Budžak, najživotnijem zakutku sela Lonja, na povijesnoj granici Slavonije i Banske Hrvatske, vrijeme je odavno stalo. Ne odzvanja klepanje kose, ne rže konj ni pjesma Posavino moja. Tu su još samo rupe od bunara i drvena kuća – Etno selo Stara Lonja koji dozivaju neko davno doba.
Odavno smo Graničari stari
U rimsko doba, na putu via Flavia između antičkih gradova Siska i Slavonskoga Broda, kad Panonija gospodarski cvate krčenjem šuma, nastadoše u Lonjskom polju, uz rijeku Savu antička mjesta Jasenovac i Osekovo – Ciglenica. Tada je i rijeka Lonja dobila ime aqua longa, kasnije Lonia. Mjesto su otkrili ribolovci, lovci, medari i drvosječe i sa savskih obala spustili se u nizinska poplavna područja. Ovdje su odškrinuta povijesna vrata obrane Hrvata od Turaka i otkriva se značaj Banske Hrvatske i Vojne granice, graničarskoga čardaka i važnost Save i Lonje. Rijeke i poplavne ravnice su zbog teškoga prelaska bile važnije nego stražarske kule i osmatračnice. Čuvali smo granicu na Savi. Sa čardaka, branili je od Turaka.
Nakon Turaka, u 18. stoljeću nastaju lonjska naselja i u Osekovu se obnavlja crkva sv. Ane, majka svih crkava, najstariji svjedok burne prošlosti Lonjskoga polja. I Staza graničara s osmatračnicama – replikama posavskih čardaka. Tri naselja, tri ulaza, Kraplje, Čigoć, Repušnica iz kojih se grana bezbroj staza i saznanja o prirodnom bogatstvu Lonjskoga polja, upotpunjenoga izvornim ozračjem posavskih kuća s gnijezdima roda, starijim od dvjesto godina. Tragom posavskoga čardaka, staza (ili put) vodi u središte Parka, do sela Krapja.
Selo graditeljske baštine
Ljepotom pučkoga graditeljstva ističu se sela Lonjskoga polja koja čuvaju svoj drveni čardak. Posebno je zadivljujuće Krapje koje nosi nacionalni epitet selo graditeljske baštine. Prednjači nad posavskim selima, arhitekturom iz 18. – 19. stoljeća. Kuće od hrastovih planjki s pristašekom na bapkama (stupovima), dvostrešnoga krovišta od šindre, natkrivenoga stubišta, obložene ilovačom, pljevom, spoj klaka, zemlje žutulje i volovske krvi sjećanje su na neko davno doba. Slikovita okućnica štala, sjenik, suša… sabire prostorne odrednice, i čovjeka i mjesta, kuće i rijeke, zabat k cesti, pročelje k vodi. Ukrasni trijemovi svjedoče o umijeću i nadahnuću ovdašnjih ljudi.
Uz drvene kuće, na mjestu nekadašnje kapele iz 18. stoljeća, izdiže se zidana crkva sv. Antuna Padovanskog u kojoj se uz glavni nalaze se i bočni oltari Glavosjek sv. Ivana i Gospa Lurdska. Selo za Antunovo oživi hodočasnicima iz Bročice kraj Novske.
Dugujući ime šaranu, krapu, selo se spominje u 14. stoljeću. Izgradiše ga doseljenici iz Gorskoga kotara, Like, istočne Hrvatske, kasnije iz Bosne i Hercegovine.
Krenete li stazom iz sela Krapja preko pašnjaka Orlinci, stići ćete u rukavac Krapje đol gnjezdilište čaplje žličarke. S puta se vide u gateru turopoljske svinje, na ispaši govedo podolac.
Ptičji rezervati rukavci
Lonjsko je polje riznica rukavaca, bara, trske, rogoza, šašike, uspavanoga ježinca, običnoga oblića, šume jasena, vrbe i topole i stanište rijetkih ptica močvarica, oko 250 vrsta, a 170 se gnijezdi: bijela roda, divlja patka, obični škanjac, mali kormoran, bjelobrada čigra, prdavac, žličarka i ugroženi kosac, orao štekavac, kliktaš, stepski sokol, patka njorka, crna roda…
Osobitost Parka doživi se u rezervatu Krapje đol, najstarijem rukavcu Save, između sela Drenov Bok i Krapje. Zahvaljujući gniježđenju više vrsta čaplji: danguba, žuta, velika bijela i mala čaplja, voljak, gak te posebice kolonije žličarke, donedavno i jedine, proglašen je 1963. prvim zaštićenim ornitološkim rezervatom u Hrvatskoj.
Rakita, u retenciji Lonjskoga polja, kraj sela Mužilovčica, važno je hranilište ptica močvarica. Ovdje se gnijezde: trstenjak drošćić, cvrkutić, mlakar, rogožar, potočar, strnadica močvarica i divlja patka, patka njorka, crna liska, guša zelenonoga. Od 1969. to je ornitološki rezervat.
Život na rubu močvare
Važno je spomenuti međunarodna priznanja i godišnje svečanosti važne za ovaj Park prirode: Lonjsko polje je od 1990. park prirode. Ramsarskom konvencijom 1993. na Popisu je vlažnih staništa međunarodnog značaja. Od 1996. ovdje se održavaju Europski dani promatranja ptica. U Parku, u selu Repušnici, moslavačka vrata, događanjima Život na rubu močvare slavi se Svjetski dan vlažnih staništa. Tu je i Festival gljiva, rižot iz Etno Garešnice, šaran na rašljama koji uz moslavačka vina, uzgajalište konja, muzej Moslavina čari Koščeve staze i odmorište Vrbačinec čini kako kulturnu tako i izuzetnu turističku ponudu.
Od 1999. u Parku je pobrojeno je od 100 – 140 parova rode koji godišnje othrane 250 – 400 mladih.
| Čigoć – Europsko selo roda Priča o rodi i čovjeku počinje u posavskom selu Čigoć u kojemu svaka kuća ima svoje gnijezdo. Njihovu bliskost i vjernost svjedoče gnijezda i krovovi koje domaćini brižno čuvaju. Selo svake godine ugosti više roda nego što ima stanovnika. Zbog svoje očuvanosti i brojnosti njihova dugonoga ptica postala je spomenik i prepoznatljiv simbol Posavine – roda na grbu Sisačko-moslavačke županije. Zbog najuspješnijega gniježđenja roda u cijelom svijetu Čigoć je 1994. proglašen za prvo Europsko selo roda. Na Štrokovo – Dan roda u Čigoću doživi se duša Posavine u bogatstvu tradicije, folklora, nošnje, pjesme… Čigoć je u zajedništvu s rodom preživio sve oluje nad hrvatskim selom. |
Skelom preko Save
Ako na ovom svom hodočašću čudima prirode poželite pustolovinu koturom kroz živopisna sela, krenite od Sunje prema Parku pa u Selišću Sunjskom prijeđite skelom preko Save na zapad, kraj Gušća, u tradiciju Čigoć, čeka vas selo piljaka, Mužilovčica, najljepša vrata Parka i nezaboravni pogled na čudesno polje gdje u društvu s pticama pasu posavac i turopoljka. Ne možete zaobići sela: Suvoj, Trebež s kapelom Sv. Križa, ni Pusku sa sv. Ivanom, potom u Krapje, kroz Drenov Bok uz pomoć sv. Petra i Pavla, zahvalni Gospi Jasenovačkoj, u vlak za povratak.
Nekoć su žene u selima Lonjskoga polja nosile nošnje, sijale lan i konoplju, skupljale pijavice. Sada turizam naviješta novo doba i čuva i počinje njegovati posavsku kuću i običaje nagrižene vremenom. Bilo bi šteta ne posjetiti ugostiteljske domove i etno zbirke uklopljene u drvene čardake koji izdašno nude gostoljubivost, domaćine Sever, Barić, Sučić, Palaić… koji u njima žive i rade. Polazište su Čigoć i Krapje i njihove draži, posavske spavaonice, masivna postelja, perjani jastuk i blazina, lasta na trijemu, kokice, pilići uokolo dvora… U bespućima prirode živi tradicija Posavine – Jesti puno i dobro.
Kada dođete u Krapje, provozajte se konjskom zapregom, otisnite se kanuom do obližnjega toka Veliki Strug. U Plesmom se pomolite sv. Lovri. Zaigrajte Usvoji drvo. Produžite u Drenov Bok, u pristanište Jasenovac, jer nemoguće je upoznati Park ako se ne otisnete Vodomarom i Katarinom. Galerije vrbe i topole, jata ptica, meandri i pješčani sprudovi ne ostavljaju ravnodušnim, ni bajkoviti Vaclavekov mlin u Piljenici, ni prekrasni rukavci gdje ribolovci na mamac i varalicu love crvenperke ni izlet u fotosafari žličarke, ni selo lasta Mužilovčica, ni miris ribljega paprikaša krapec na procep, gulaš od divljači…
Na stazi Tajnom Čigoćkog trokuta, kroz Čigoć, šumu Lukmarčicu i rukavac Tišinu, u obilasku livade Stazom Posavaca, odmorite se u prekrasnom pejzažu oranica i pašnjaka. Ovdje gdje vam se čini da tek otvarate vrata divljini, vaš pogled se zakovao na rukavac Tišina.
U Eko selu Strug, kilometar od Kraplja, stazom Graničara i Teninom stazom, šumama Lipovljana, sjetih se da je piscu Josipu Kozarcu, čuvaru šume od tuđina, odavde potekla vizija napisati svoju prkosnu, kao iz vode rođenu, Tenu.
U dogovoru s domaćinom, lovi po želji, možete na fazane, u lovište Opeke, Trstika i Puska. Među grmljem i drvećem, stupčeći jedan uz drugoga, mlateći rogovima, procjenjujući protivnika odmjeravaju se jeleni, kraljevi šuma, čula se muka i rika osnaženih mužjaka, ćutila se borba…
Lonjsko je polje meni beskrajna priča, kružno putovanje. Moglo bi se pisati o njemu bez prestanka. Šteta što nisam mogla više spomenuti Gospu Jasenovačku, Stružec, Kutinicu…. Divno bi bilo sve opisati. Jednostavno treba doći u Lonjsko polje i sve to vidjeti, doživjeti, okusiti…
