Početna stranica » Lagano umire onaj koji ne čita

Lagano umire onaj koji ne čita

166 pregleda

„Nije stvar u tome koliko knjiga košta. Stvar je u tome koliko tebe košta da je ne pročitaš“, zaključio je Džim Ron želeći nas potaknuti na čitanje i razmišljanje. No i bez njegovog poticaja, imamo danas dovoljno razloga koje možemo upotrijebiti da bismo objasnili zašto je pisana riječ vrijedna.

Na scenu je stupila generacija koja smatra da čitanje nije moderno. Čak ih je i sram ako ih netko vidi u društvu s knjigom. Mnoga su istraživanja pokazala da se mlađe generacije teško usredotoče na ono što čitaju. A ako nema koncentracije, onda nema ni užitka u čitanju. Tri puta više vremena se provede pred ekranom, umjesto s knjigom.

Vrlo često nismo ni svjesni da s knjigom i u knjizi naše riječi dobivaju ljepotu, a nerijetko dobivamo i  ideje koje mogu nešto promijeniti u našem životu. I dok neki knjižnicu smatraju pravim rajem i odmorom za dušu, drugi je vješto zaobilaze jer tamo, prema njihovom mišljenju, borave oni koji su ostali živjeti u prošlosti i pritom misle kako nemaju pametnijeg posla i problema za rješavati. Međutim, nije im palo na pamet da možda upravo čitajući retke knjige rješavaju svoje probleme. Čitanje kvalitetnog štiva je itekako vješto ublažiti, pa čak ponuditi i rješenje za probleme. Nije Mark Twain bez razloga rekao da idealan život čine dobri prijatelji, dobre knjige i čista savjest. To troje je neraskidivo povezano. Bez sumnje, knjiga je najbolji prijatelj. Dok je čitaš, daruješ joj dušu i ona postaje jedinstvena, a ti istovremeno razgovaraš u tišini i nastavljaš čitati jer želiš živjeti. Također, svjestan si da bi bez knjige tvoj život bio siromašan jer to je isto kao da ne znaš jezik države u kojoj živiš pa si okružen ljudima, a sam.

Poznati Tin Ujević je naglasio da knjiga nije hrana, nego poslastica. I nije pogriješio kada je to izjavio jer sigurno poznajemo mnoge osobe koje uživaju u čitanju pa kažu da im je knjiga šlag na kraju. Čitaju knjigu jer ne znaju gdje bi se drugo sklonili kad sve krene nizbrdo. Čitaju jer čitanjem mogu proživjeti i neke druge živote, otkriti druge svjetove, shvatiti ono što je bilo neshvatljivo. Čitaju jer vani padaju jake kiše. Možda je baš ovo ljeto, kišom okupano, mnogima bilo prilika da pročitaju nepročitano. Knjige su blago, a riječi u njima zapisane su snažne. Riječi su vrlo jako i oštro oružje. I Napoleon je davno usporedio pisanu riječ s najvećim svjetskim silama. Bio je svjestan da su riječi često ubojitije nego naoružanje. One imaju moć zaustaviti vrijeme. Sposobne su osobu vratiti u prošlost, ali i usmjeriti u budućnost. U knjigama su skriveni najmudriji učitelji.

Istraživanja su dokazala da čitanje knjiga pomaže funkcioniranju mozga. Jednostavno rečeno, snaga riječi povećava snagu mozga. Bogat vokabular sprječava mentalno propadanje, a učenje stranih riječi također ima mnogo prednosti.

O razlozima zašto čitati knjigu moglo bi se pisati u nedogled. Mislim da je današnjem svijetu potrebno mnogo više samosvjesnih osoba s otvorenim umom, osoba koje su pune ideja i inspiracije. Upravo čitanje stvara takve ljude. Čitanje je korisno, zdravo i opuštajuće, a čini mi se da nam toga danas sve više treba. I zato, uzmite knjigu s police, sprijateljite se s njom i dugo razgovarajte u tišini.

Potičem vas na čitanje riječima Pabla Nerude: „Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša glazbu, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi. Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvaća pomoć. Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju, onaj koji ne priča s ljudima koje ne poznaje. Živi danas, učini danas, riskiraj danas! Ne dozvoli lagano umiranje! Ne zaboravi biti sretan!“ Dodat ću još: “Ne zaboravi pročitati nekoliko redaka knjige! Tek toliko da zasladiš svoj dan.”