Otkako je u 13. stoljeću franjevac Jacopone da Todi napisao himan Stabat mater, na hrvatski prepjevan kao Stala plačuć tužna mati, pa do Davida Bowieja i njegova albuma Station to Station (Od postaje do postaje), ljudi rade na priči o zadnjim satima Kristova života. Franz Liszt skladao je Via Crucis 1879., francuski orguljaš Marcel Dupré improvizirao je 1931. glazbene meditacije prema četrnaest pjesama koje je Paul Claudel napisao za svaku postaju križnoga puta, a slikarskih i kiparskih radova na temu Muke jednostavno je bezbroj – križni put toliko je sveprisutan da nam je promaknulo da je i sam umjetničko djelo.
Rađanje križnoga puta
Jeronim je svjedočio da hodočasnici posjećuju Svetu zemlju, a za one koji nisu onamo mogli, podizala su se u Europi zamjenska mjesta štovanja, poput Sedam crkava u Bologni, zvanih i Mali Jeruzalem, gdje je sveti Petronije želio imitirati crkvu Svetoga groba. Sveti Franjo, koji je i sam primio stigme, 1217. utemeljio je Kustodiju Svete zemlje kako bi se sačuvale i promicale kršćanske svetinje, da bi njegovu subraću papa Klement VI. 1342. proglasio i čuvarima svetih mjesta. Hodočasnici iz toga doba u svojim zapisima spominju Via sacra, ali opis vjernika koji od postaje do postaje slijede Isusov put do Golgote, ostavio nam je tek Englez William Wey sredinom 15. stoljeća. Prikaze postaja u Jeruzalemu vidimo prvi put u njemačkoj knjizi iz 1521. nazvanoj Geystlich Strass – duhovna cesta.
Križni put je bio rođen, ali je odmah postao i nedostupan jer su Osmanlije zabranili javno štovanje slika i kipova u Svetoj zemlji. Franjevci su ga od početka 15. stoljeća već počeli prenositi u Europu, podižući postaje na prilazima crkvi, tipično u obliku malih kapelica, što se zadržalo do danas. Od 17. stoljeća uređuju se i križni putovi na brežuljcima, kao reminiscencija na Kalvariju, često s velikim skulpturama, kako se može vidjeti u Mariji Bistrici. Godine 1686. Inocent XI. dao je franjevcima pravo postavljanja postaja i unutar svojih crkava, a 1731. Klement XII. proširio je to pravo na sve crkve, pod uvjetom da ih podigne otac franjevac, uz suglasnost mjesnoga biskupa.
Padovi i susreti
Najstariji križni put imao je tek sedam postaja – uzimanje križa, prvi pad, susret s Majkom, susret s Veronikom, drugi pad, pribijanje na križ i polaganje u grob; čak četiri iz predaje, a samo tri iz Biblije. Wey ih je, doduše, bio nabrojio 14, ali samo pet odgovara onima koje imamo danas jer se u njegovo doba zastajalo pred navodnim domom bogataša iz priče o Lazaru te kućama Heroda i farizeja Šimuna, a obilazilo se i gradska vrata kroz koja je Krist prošao. U Nizozemskoj se u 16. stoljeću uvriježio križni put s četrnaest postaja, a iz vodiča po Svetoj zemlji, koje je tada napisao Christian Kruik van Adrichem, doznajemo da je čak dvanaest identično današnjima; broj i nazive postaja definitivno je utvrdio već spomenuti papa Klement.
Jedan prizor u križnom putu ponavlja se čak triput, a to je Isusov pad pod križem. Istaknemo li treću, sedmu i devetu postaju, to izgleda shematski ovako:
Primjećujemo da je između trećega i drugoga pada manji razmak nego između drugoga i prvoga, što je očekivano, jer je razumno pretpostaviti da je Isus putom malaksao; malo je teže razumjeti zašto je odmah pao čim je uzeo križ. Između prvoga i drugoga pada umetnute su četvrta, peta i šesta postaja – Isusovi susreti s Majkom, sa Šimunom Cirencom i Veronikom – dok je pred osmu postaju umetnut Spasiteljev susret s jeruzalemskim ženama. U tih sedam postaja, od kojih su samo dvije utemeljene na Svetom pismu, uočavamo jasnu i jednostavnu podjelu tema: tri pada i četiri susreta!
Trpeći i djelatan Isus
Križni put se tipično u crkvama postavlja simetrično, pa tako sedam postaja bude s jedne strane, a sedam s druge, s tim da su poredane u kontinuitetu, da ih molitelji mogu obići slijedeći oblik slova U. Postavimo li te dvije polovice usporedno, posebno označivši one između prvoga i trećega pada, to izgleda ovako:
Primjećujemo da su prva i druga polovica križnoga u zrcalnom odrazu (2 + 5 naprema 5 + 2) te da je križni put opet podijeljen u dvije polovice – sedam postaja unutar padova, a sedam izvan njih. Promotrimo sada onu polovicu prije i poslije padova: na prvoj postaji Isus je osuđen, na drugoj uzima križ, na desetoj ga svlače, na jedanaestoj je pribijen na križ te na kraju umire, bude skinut s križa i potom položen u grob; s iznimkom druge postaje, u svima je pasivan, iako bi se moglo argumentirati i da je križ stavljen na njega, pa da ga prikazuju trpećega. Druga polovica je, kako smo već rekli, obilježena padanjem i susretima – to je djelatan Isus koji pada, ali i ustaje, koji hodi sa Šimunom, koji se obraća jeruzalemskim ženama, koji Veroniki na rubac utiskuje svoj lik, koji se susreće s Majkom. Križni put, dakle, uravnoteženo prikazuje dva lika Krista, jedan koji spremno prihvaća trpljenje i poniženje, i drugi koji je u svojoj Muci aktivan i usmjeren na druge.
Simbolika biblijskih brojeva
Još ćemo nešto primijetiti ako opet pogledamo križni put iz aspekta aktivnosti i pasivnosti:
Razvidna je trodijelna struktura: dvije postaje prije samoga puta, sedam postaja na putu i pet postaja na njegovu kraju. U križnom putu stalno iskaču brojevi 1, 3, 4 i 7, što je i očekivano jer su nositelji biblijske simbolike: jedan Bog, tri Osobe, a sedam je oznaka savršenstva. Tradicionalno hebrejsko pismo ne bilježi vokale nego samo konsonante pa se ime kralja Davida piše samo suglasnicima DVD; u staro doba nije bilo arapskih brojeva, tako da su slova imala i brojčanu vrijednost, prema mjestu u abecedi. Budući da je daleth četvrto slovo, a vau šesto u hebrejskom alfabetu, DVD se može shvatiti i kao 4 + 6 + 4 – to jest 14. To se simbolično značenje broja iskoristilo na početku Matejeva evanđelja kada je Isusovo rodoslovlje izloženo trodijelno – od Abrahama do Davida, pa od Davida do babilonskoga izgnanstva, te od progonstva do Kristova rođenja – s tim da u svakom dijelu ima 14 naraštaja. U tome što križni put ima baš 14 postaja, čitamo simboličnu poruku da je Krist pravi Kralj.
Harmonija svemira
No tu bi moglo biti još nečega. Pogledajmo opet križni put s istaknutim postajama koje se ponavljaju:
Ističu se brojevi 3, 7 i 9, koji su bliski brojevima Fibonaccijeva niza. Fibonacci je srednjovjekovni matematičar koji je u Europu prenio arapske brojeve, a niz koji do danas zovemo po njemu, nastaje vrlo jednostavno – zbroj prethodna dva broja daje sljedeći: 1 + 2 = 3, 2 + 3 = 5, 3 + 5 = 8, 5 + 8 = 13 … i tako u beskonačnost. Iako jednostavan, u sebi sadrži omjere zlatnoga reza, harmonijskoga načela koje nalazimo u prirodi na nizu mjesta, od češera i puževe kućice, preko cvijeta suncokreta do svemirskih spiralnih maglica; slikari ga slijede u umjetničkim djelima, arhitekti pri konstrukciji zgrada, a čak su i tipke na klaviru poredane po njemu.
Kada bi križni put imao trinaest postaja i kad bi Isus pao na trećoj, petoj i osmoj, obrazac bi slijedio Fibonaccijev niz. No postaja mora biti 14 zbog biblijske simbolike, ali kad pogledamo omjer brojeva 13 i 8, i usporedimo ga s omjerom brojeva 14 i 9, vidjet ćemo da je, izračunat na jednu decimalu, jednak, a iznosi 1,6. Križni put je usklađen s omjerom zlatnoga reza, a to je postignuto rasporedom postaja s Isusovim padom – treća i deveta postaja, čiji razmještaj nije diktiran događajima iz Svetoga pisma, postavljene su tako da u očima sastavljača križnoga puta održavaju savršeni sklad. Ujedno, kako je izloženo, omeđuju unutar sebe Isusove susrete na kraju života, te razgraničuju njegovo aktivno primanje Muke s trpećim.
Ljepota i sklad poruke
Križni put je kolektivno djelo dugoga nastajanja. On je mješavina novozavjetnoga teksta i predaje, podjednako je pučki i teološki. One neznane ruke koje su ga oblikovale u srednjem vijeku i renesansi bile su upućene u Sveto pismo, ali i u matematiku i geometriju. Njima je bilo prirodno da pomiruju biblijsku pouku i sklad brojeva jer su Stvoritelja zamišljali kao geometra, s viskom i šestarom u ruci, što je, uostalom, i biblijska slika. Lijepo, skladno i moralno za njih je bilo isto. Najveća umjetnička djela, poput Bachovih korala i Michelangelovih freski, prenose kršćansku poruku unutar brižljivo promišljenih proporcija. Isto vrijedi i za križni put.
