Teška ili neželjena stvar može postati veliki dar. Učestalo primamo nepoznate darove zakrabuljene. Ima jedna predivna stara priča koja govori o mladom kralju koji je preuzeo kraljevstvo. Voljeli su ga i prije nego je postao kralj pa su njegovi podanici bili oduševljeni kada je konačno okrunjen. Donijeli su mu puno različitih darova. Nakon krunjenja, novi kralj je večerao u dvorcu. Odjednom, na vratima se začu kucanje. Sluge izletješe van i pred vratima ugledaše starca bijedno obučena, izgledaše kao prosjak. Želio je vidjeti kralja. Sluge su dale sve od sebe da ga odvrate od toga, ali nije koristilo. Kralj iziđe vani da ga susretne. Starac je hvalio kralja govoreći kako je sretan svatko u kraljevstvu što ga ima za kralja. Za dar mu je donio dinju. Kralj je mrzio dinje. Bivajući brižljiv prema starcu, uze dinju, zahvali mu i starac ode sretan. Kralj uđe unutra i dade dinju svojim slugama da je bace u vrt otraga.
Sljedećeg tjedna u isto vrijeme začu se drugo kucanje na vratima. Pozvaše ponovno kralja i onaj isti starac ga je hvalio te mu ponudio još jednu dinju. Kralj uze dinju i oprosti se od starca. Još jedanput, baci dinju kroz stražnja vrata. Ovo se nastavilo nekoliko tjedana. Kralj bijaše suviše dobar da odbije starca ili da omalovaži velikodušnost dara koji on donese. Onda, jedne večeri, baš u vrijeme kad starac uručivaše dinju kralju, majmun skoči s trijema dvorca i gurnu dinju iz starčeve ruke. Dinja se razmrska u komadiće svud okolo ispred dvorca. Kad kralj pogleda, ugleda mnoštvo dijamanata koji izlijetahu iz središta dinje. Hitro provjeri vrt iza dvorca. Kad tamo, sve dinje, stopljene, ležahu oko brdašca dragulja.
Pouka ove priče je da ponekad u nezgodnim situacijama, u problemima ili u poteškoćama, sve što je mučno jest zapravo krinka, maska. Vrlo često u središtu poteškoće nalazi se svjetlo velikog dragulja. Mudro je učiti zagrliti s gostoprimstvom ono što je nezgodno i teško.
