Osječenica je najviša planina Bosanske Krajine, sa samo jednim vrhom Velikom Osječenicom od 1791 m. Planina je veoma pristupačna i lagano izdužena, s planinskim masivom koji se proteže dužinom od nekih 60 km, a ograničavaju ga rijeka Unac i Una s jugozapadne i zapadne strane. S juga i jugoistoka je odvojen prijevojem Oštrelj od Klekovače, a istočnu i sjevernu granicu čine Petrovačko i Medeno polje te putni pravac Vrtoče – Kulen Vakuf, pa tako jednim dijelom pripada i Nacionalnom parku Una.
Vapnenačke stjenovite mase grade najveći dio planinskog masiva. Na njima dominiraju korozijski procesi, pa se razvio specifičan endogeni (spilje ili pećine) i egzogeni (kamenice, škrape – škrapari, ponikve i uvale) kraški reljef. Zemljišta su plitka i siromašna, što je uvjetovalo ekstenzivnu poljoprivredu, odnosno stočarstvo nomadskog tipa. Tako na većem dijelu masiva dominira tip skrivenog krša. Najznačajniji i najrasprostranjeniji kraški oblici ovog područja su brojne ponikve. Njihova pojava veže se za najtektoniziranije dijelove vapnenačkih stjenovitih kompleksa, a to su najčešće zaravnjenije predgorske stepenice što se dobro vidi kada se obilazi donji tok rijeke Unac.
Siromašna vodom
U hidrografskom pogledu Osječenica je jedna od najsiromašnijih planina, jer ne daje nikakve značajnije izvore vode te nema nikakvih površinskih tokova. Ipak, s obzirom na svoju veličinu te količinu padalina koje primi, sigurno igra ulogu u napajanju vodom Unačkog i Unskog bazena.
U klimatskom pogledu područje planine Osječenice je veoma heterogeno. Na planini su zastupljene kontinentalno-planinska klima alpskog tipa, s mjestimično pretplaninskom klimom. Ipak, šire područje planine po svom zemljopisnom položaju pripada pojasu umjereno-kontinentalne klime, s oštrim zimama i toplim ljetima. Inače najznačajnije odlike ove predplaninske, te kontinentalno-planinske klime se ogledaju u oborinama u jesenjim i u proljetnim mjesecima, te obilnim snježnim oborinama tijekom zime. Kako se planinski masiv u dolini Unca i Une naslanja manjim dijelom na granično područje sredozemnog tipa klime, s klimatološkog motrišta predstavlja jako složeno područje. Sučeljavanje različitih klimata odražava se na režim oborina, što rezultira njihovim dosta visokim ukupnim količinama i intenzitetima u iznenadnim prodorima toplih i hladnih zračnih masa te brzih promjena temperature, praćenih veoma jakim južnim vjetrovima.
Ptice predstavljaju najbrojniju skupinu životinja na ovoj planini, a njihova brojnost vrstâ vezana je za raznolikost staništa, posebno očuvanosti i nedirnutosti šumskih staništa. Tako šume odlikuje veliki broj dupljaša te sova i grabljivica, a u visokim šumama registrirane su velike šumske koke kao što je tetrijeb i lještarka, a tu je i bogatstvo malih ptica. Od malih ptica nalazimo crnoglavu sjenicu i planinsku sjenicu, kratkokljunog i dugokljunog puzavca. Također, u području Unca može se primijetiti suri orao i sivi sokol. Od sova tu su jastrebača i ušara te šumska sova i mala ušara.
Velike europske zvijeri
Obzirom na ekološke prilike koje vladaju na planini, i ograničenost prostora, to se izravno odražava i na raznolikost faune, a nalazimo više od 50 vrsta sisara. Ovo je vrlo velik broj koji predstavlja izuzetnu vrijednost za relativno malo i ograničeno područje. Među njima su najbrojniji slijepi miševi. Također su zastupljene i dvije endemske vrste voluharica runati voluhar i alpski voluharić. Na planini nalazimo i više o 10 vrsta zvijeri koje čine vrlo značajan element lokalne faune, a među njima su tri vrste velikih europskih zvijeri (ris, medvjed i vuk). Ovdje treba spomenuti još kunu, tvora, lasicu, lisicu, čaglja i jazavca.
Brojni su gmizavci rasprostranjeni planinom, a najznačajniji su livadna gušterica, bosanska riđovka, mrki ljuskavi gušter, zmija ribarica uz Unac i Unu, gorski žutokrug, poskok i šarka.
Od insekata je značajno da se na većim visinama pojavljuje endemski leptir, zvani Apolonov leptir, kao i na Klekovači.
Kada su u pitanju šume na Osječenici, one predstavljaju pravu riznicu, jer su jako dobro očuvane. Možemo ih podijeliti u tople i hladne. Tople nalazimo neposredno iznad rijeke Unac, a šikare bijelog graba zauzimaju najtoplija staništa koja su izložena jugu i zapadu i iznad njih bijelog graba sa značajnim učešćem hrastova, bez ekonomske vrijednosti. Na većim visinama iznad toplih šuma nalazimo šume bukve, bilo da su čiste ili mješovite s običnom jelom. Na najvećim visinama nalazimo i smreku, a na vrhu planine nalazi se i bor krivulj. U tim šumama bora krivulja, na njenim rubovima koji prelaze u livade nalazimo runolist. Sama takva struktura šuma uvjetuje pojavljivanje brojnih zeljastih vrsta, ali nema endemskih vrsta svojstvenih za južne dijelove naše zemlje. Ovdje možemo pobrojati neke od njih, a to su: oštra vlasulja, alpska latovka, uskolisna šašika, melisa, mislinica, bekica, visoki šaš, ljiljan, crijemuš, šumski spomenak, velebilje, đurđevak, solomonov pečat, šumski karanfil, razne anemone, razne ljubičice, božjakovina, oputnjak, vučje grožđe, te brojne vrste šumskih voćkarica.
