U srednjoj Bosni, nadomak Sarajeva, leži neobičan gradić Kiseljak. Na razmeđu je putova od Fojnice i Kreševa prema Visokom i od Busovače prema Sarajevu. Upravo je takav zemljopisni položaj pogodovao razvoju ovoga mjesta u kojemu je 1876. godine s ukupno 127 obitelji osnovana župa sv. Ilije proroka, odvojena od susjedne župe Banbrdo.
Prva crkva novoosnovane župe bila je drvena baraka podignuta pri garnizonu austrijske vojske. Kasnije se grade i drugi bogoštovni prostori, sve dok 1895. nije počela gradnja crkve koja će sa središnjega gradskog brijega promatrati svoj grad i svakoga tko njime prođe. Bila je to crkva građena po projektu Josipa Vancaša, koji je u gradu projektirao i zgradu Hrvatskoga doma u središtu Kiseljaka. Hrvatski dom danas još uvijek stoji, ali je Vancaševu crkvu 80-ih godina zamijenila crkva sv. Ilije, projekt Antuna Karavanića, u izrazito modernističkom stilu.
Vjerničko stanje župe
Župnu zajednicu u Kiseljaku od 2016. godine predvodi župnik fra Zoran Vuković. Prethodno je bio i u službi župnoga vikara, pa je do danas vrlo dobro upoznao duhovne potrebe vjernika i ovdašnji život u cjelini. U zajednici s još dvojicom franjevaca Bosne Srebrene stanuje u župnoj kući u dvorištu crkve sv. Ilije i ugošćuje kako bi nas upoznao sa župom. U razgovoru sa svojim domaćinom fra Zoranom stječemo dojam da je vrlo zadovoljan životom svoje župe te u duhu sve većega odlaska Hrvata iz domovine objašnjava: „Mi smo fratri ovdje s narodom i za narod. Tako se često pitam što mogu učiniti da potaknem promjenu nabolje. Dosta ljudi radi, a od toga je većina zaposlenih u Kiseljaku i radi u realnom sektoru, pa na poslodavce utječem koliko mogu. U kojem smislu? Pa potičem ih da zadrže svoje radnike. I to jedino plaćama i redovnim uplatama obaveznih doprinosa. To je sve što mogu kao svećenik. A to hoće li me netko poslušati ili neće, ostaje na dobru volju pojedinca.”
No, čini se da stanje u Kiseljaku uopće nije loše. To potvrđuje i najnovija statistika: 4798 je vjernika u 1726 obitelji na području župe. „Kod nas u zadnjih nekoliko godina obitelji odseljavaju. No uz to Kiseljak bilježi i velik broj doseljenih. Još uvijek dolaze ljudi iz Vareša, od Kaknja do Sarajeva, iz Busovače, Fojnice i Kreševa i naravno iz manjih mjesta kao što su Brestovsko ili Lepenica. Mnogi ovdje osnivaju obitelj s namjerom da ostanu, a u užem gradskom središtu ima mnogo novoizgrađenih stambenih jedinica koje mogu primiti velik broj ljudi”, objašnjava fra Zoran. Prema njegovu mišljenju, Kiseljak je i dalje oslonjen na glavni grad Sarajevo, iako administrativno od zadnjega rata pripada Srednjobosanskom kantonu, pa ne predviđa neki veći val demografskih promjena nagore.
S druge strane, infrastruktura općine Kiseljak već je duže vrijeme na zavidnoj razini – mnogo toga baštini još od austrougarskoga razdoblja. „Gledajući druga mjesta u BiH, po pitanju izgradnje u samom smo vrhu. U gradnju se ulažu velika sredstva. To nitko ne može poreći”, podsjeća fra Zoran.
Na čvrstoj stijeni…
Fra Zoranov prethodnik na župničkoj službi u Kiseljaku fra Vinko Ćuro, koji je trenutno na službi župnoga vikara u svojoj rodnoj župi Novom Šeheru, odradio je prethodno iznimno vrijedan posao, uredivši u značajnoj mjeri crkveni interijer i župno dvorište. Naslijedio je doduše modernistički vitražni diptih Dražena Trogrlića Isusovo Rođenje i Navještenje, ali se s druge strane pobrinuo za uvođenje grijanja, uređenje prezbiterija, zatim izradu novoga kipa Blažene Djevice Marije (J. Marinović) te kipa svetoga Ante i mozaika Puta križa (Z. Jurišića) i brojne druge projekte crkvenoga uređenja.
S radovima je nastavio i fra Zoran, a uskoro namjerava za župnu crkvu nabaviti nove klupe. Uz to se već duže vrijeme povlače neka neriješena pitanja nad grobljima.
„Radi se mnogo toga. Baš je nedavno asfaltiran pristupni put za groblje u Podastinju, kupljeno je zemljište za parkiralište i proširenje groblja, radi se na kapelici. Slično i u Paležu gdje je kupljeno novih devet duluma zemlje za proširenje groblja. U Zagoricama, Pariževićima, u Borini i Čizmi veći je dio uređen, ali još uvijek nije sve. U nekim mjestima primorani smo čekati zbog planirane zamjene parcele u državnom vlasništvu, ali što se može. Takvo je stanje u Potkraju i Čalikovcu. Ali radi se i završava radove”, ističe fra Zoran. Središnje gradsko groblje odlukom Općinskoga vijeća dano je na upravljanje lokalnom komunalnom poduzeću krajem 2019. godine.
Kripta crkve danas služi kao prostrana vjeronaučna dvorana i prostor za predstave. Uz nju je postojalo zakonom propisano atomsko sklonište, koje je u vrijeme zadnjega rata vjernicima pružalo utočište. No, od završetka rata taj je prostor bio neiskorišten. Fra Zoran se pobrinuo da na tom mjestu bude uređen sanitarni čvor, a ispod pristupnoga stubišta na ulazu u crkvu načinjena je prigodna čajna kuhinja. Projekt je realiziran uz potporu donatora i Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Osim svećenika, u župnoj je kući svakoga dana aktivna i domaćica Ružica Kurevija. Pri župi djeluju pastoralno i ekonomsko vijeće. O radu njihovih članova župnik ima riječi hvale: „Dobronamjerni ljudi često mogu posavjetovati i predložiti lijepe i dobre ideje. A dobru ideju svaki će pametan čovjek prihvatiti. Ova dva vijeća kod nas zasjedaju redovito i doista su dobra ekipa.” Jednako tako pohvalio je župnik svoje vjerne i predane prakaratore.
Pastoral za svaki uzrast
U pastoralu župe Kiseljak duže je vremena angažiran i župni vikar fra Drago Perković koji u zadnje vrijeme, osim svakodnevnih obaveza, vrlo rado organizira prigodna hodočašća u međunarodna svetišta na kojima sudjeluju vjernici župe Kiseljak i svih župa srednje Bosne. Pridružuje se našem razgovoru sa župnikom te na pitanje o njegovoj aktivnosti na području religijskoga turizma opisuje: „Ljudi su ovaj vid pastorala vrlo lijepo prihvatili. Kao što je naš život jedan hodočasnički put u vječnost, tako smatram da su hodočašća vrlo korisna za vjernički život. I Isus je išao od sela do sela, od grada do grada, bio je hodočasnik. Mi na taj način izražavamo svoju vjeru, a i u svetištima koja posjetimo vidimo vjeru drugih naroda.” Fra Drago zatim dodaje kako se na ovakvim hodočašćima stvara veliki krug prijatelja, posebno u današnje vrijeme suvremenih komunikacija. „Do sad je u različitim prilikama s nama putovalo više od 400 ljudi. Pred početak korizme bude upriličena hodočasnička večera na kojoj se nađemo u opuštenom ambijentu, susretnemo se i planiramo neka buduća hodočašća. Ima i sad planova, ali zbog novonastale pandemije nastupila je prisilna blokada. Imali smo u planu posjetiti Mađarsku i vidjeti novi povijesni muzej u Mohaču i zatim posjetiti Pečuh u kojemu su se u osmansko vrijeme u Bosni školovali franjevački bogoslovi. Međutim to je do daljnjega odgođeno. Najesen smo imali u planu organizirati i jedno hodočašće u Fatimu. Vidjet ćemo, možda se to još i ostvari.”
Od ranije spomenutih pet tisuća vjernika župe Kiseljak, oko petine redovito sudjeluje na nedjeljnim misnim slavljima. „Nažalost, ne možemo se pohvaliti velikim sudjelovanjem vjernika. Oko tisuću njih dođe na nedjeljne mise u 8, 10 i 18 sati u župnoj crkvi i u filijali u 11 sati. U zimskom je razdoblju večernja misa u 17 sati. A osim toga se u svagdane slave jutarnja i večernja misa na koje redovito dođe do 50 vjernika”, procjenjuje župnik fra Zoran i dodaje: „Uvijek može bolje, pokušavamo koliko možemo. Ali nije sve na nama, posebno kad su u pitanju mladi.”
U župi se ove godine navršava 20 godina djelovanja područnoga bratstva Frame Kiseljak. Prvi framaši okupili su se pri župi sv. Ilije jubilarne 2000. godine u zajednicu mladih koji žele slijediti primjer svetoga Franje Asiškog, a prvi duhovni asistent Frame Kiseljak bio je fra Zoran Tadić. Framaši redovito sudjeluju na sportskim susretima frama Bosne Srebrene, na hodočašćima i susretima mladih te na festivalu duhovne glazbe Framafest, na kojemu su 2008. godine osvojili prvo mjesto. Trenutno s mladima u župi aktivno radi i duhovno ih prati župni vikar fra Silvio Zlatarević koji je nedavno započeo vrijedan projekt za mlade nazvan Glazbena klinika. O ovoj inicijativi već su pisali razni mediji, pohvaljujući angažman mladoga glazbenika fra Silvija. Riječ je o svojevrsnoj glazbenoj radionici koja je u početku bila zamišljena kao prilika za unaprjeđivanje postojećega znanja o glazbi. „Ali s vremenom smo vidjeli da je to više jedna glazbena škola. Pritom mlade poučavam sviranju klavira, gitare, tamburice i bubnjeva. Radimo sustavno, uz učenje nota. Kao jedna glazbena škola koja bi nudila više smjerova glazbenoga poučavanja. Po ovomu opet pokazujemo da smo kao franjevci uvijek tu za svoj narod”, opisuje fra Silvio.
Ovaj mladi glazbenik koji je svoj život u pastoralu započeo baš kao i njegov stariji kolega fra Drago – najprije u Varešu, zatim u Zenici, a sada u Kiseljaku – trenutno je polaznik Pop Rock škole Sarajevo, na smjeru električne gitare. Po završetku toga tečaja slijede još dvije godine školovanja za učitelja električne gitare. „Inače, imamo želju da netko od polaznika naše ‘klinike’ ostane u Kiseljaku kako bi poučavao sljedeće generacije naših mladih. Nažalost, kao i u mnogim drugim mjestima, mladi odu svojim putem kad dođe na red fakultet. Tako smo i mi imali jednu uigranu ekipu okupljenu u bend naše Frame, ali su se oni nedavno razišli. To se događa, trebamo biti spremni. Zato je koristan kontinuiran rad”, zaključuje fra Silvio.
Zanimljivo, na području općine Kiseljak danas postoje tri samostana časnih sestara. Jedan je od njih samostan svete Klare, sestara klarisa na Brestovskomu, na Gromiljaku stoji Kuća navještenja, duhovni centar i samostan sestara Služavki Maloga Isusa, a u Kiseljaku je samostan franjevki Krista Kralja Hercegovačke provincije. Časne sestre u Kiseljaku upravljaju dječjim vrtićem Sveti Franjo koji je 2006. godine započeo s radom. Ovaj su projekt financijski pomogli, a i dalje pomažu, katolički dobrotvori udruge St. Joseph&The Helpers Charity iz Irske koji su u proteklom razdoblju pomogli i projektima Franjevačke klasične gimnazije u Visokom te pučke kuhinje Kruha sv. Ante u Sarajevu. Danas usluge ovoga vrtića u Kiseljaku koristi više od 100 djece. Njihovi roditelji, mahom mlade obitelji koje pripadaju župi, zadovoljni su i sretni što u svom mjestu imaju vrtić u kojemu će njihova djeca osim u prve korake znanja biti upućena i u mali katolički nauk.
Shodno bogatoj pastoralnoj ponudi za sve uzraste, u župi su ponikla i duhovna zvanja. Dugo je vremena postojala svojevrsna suša, ali bez obzira. Danas su živi i u Bosni Srebrenoj djelatna trojica franjevaca iz Kiseljaka. Fra Mato Cvjetković trenutno je na službi u Bučićima kod Travnika. Njegova je obiteljska kuća već desetljećima najbliža župnoj crkvi i čiju je gradnju svojevremeno vodio upravo on. Osim njega tu su fra Ivica Korčanin koji je na službi u franjevačkom samostanu svete Katarine u Kreševu te fra Julijan Madžar, na službi u župi Svih Svetih u Livnu.
Stratište Crvena stijena
Za povijest Kiseljaka veže se i jedno nemilo razdoblje iz vremena nakon Drugoga svjetskog rata. Naime, počevši od svibnja 1945. godine, UDBA je na kiseljačkom brijegu Crvena stijena, nedaleko od ušća Lepenice u Fojnicu, dala ubiti više stotina Hrvata, vojnika i civila, iz Kiseljaka i cijele srednje Bosne. O nepravednim ubojstvima svjedočili su i stanovnici ovoga kraja koji su slušali jauke i plač žrtava koje ne bi bile niti pokopane, nego ostavljene na stratištu. Uz 50. obljetnicu početka stradanja na Crvenoj stijeni podignuti su križ i spomen-ploča, a više od toga nije bilo moguće urediti zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Tadašnji načelnik UDBA-e u Kiseljaku umro je bez suda zbog zla koje je dopustio. S druge strane ne zna se ni točan broj stradalih, niti su ikada rađena temeljita istraživanja, kao ni za druga mjesta stradanja Hrvata u srednjoj Bosni.
Dugo je vremena bilo zabranjeno govoriti o zločinu, čak i proći tim dijelom grada. Pa ipak, u jeku komunizma, već 1955. godine, fra Stjepan Buljan († 2001.) dosjetio se kako obilježiti ovo mjesto stradanja i moliti za duše ubijenih. Inicirao je pučku marijansku pobožnost na mjestu koje je je od stratišta Crvene stijene udaljeno koliko se može kamenom dobaciti. Svake subote od svibnja do listopada ondje se moli krunica i slavi sveta misa pod prividom isključivo vjerske pobožnosti, a potajno bi roditelji svojoj djeci spominjali o čemu je zapravo riječ. „Nakana Stjepana Buljana i jest bila ta da se djecu dovodi i dijele im se bombone, pa i danas, da dolaze zbog toga. A kako odrastaju, djeca dobivaju informaciju da je preko puta bilo velikoga zla. Naročito tijekom Jugoslavije kad se o tomu nije smjelo ni govoriti”, svjedoči nam župnik fra Zoran.
Uz 50. obljetnicu pokretanja pobožnosti u prostoru svetišta otkriven je reljef s likom fra Stjepana Buljana. U planu je otkrivanje biste na istom mjestu, kao priznanje za značaj ovoga znamenitoga franjevca, jednako kao što je skoro čitavo naselje podno brijega na kojemu danas stoji crkva sv. Ilije, objedinjeno pod jedinstvenom ulicom fra Stjepana Buljana.
Upravo se ove godine navršava 75. godina sjećanja na poginule. Možda je došao trenutak da se dogodi promjena u pristupu ovoj problematici i partizanskoj mukloj tišini koja poput guste magle obavija Crvenu stijenu te potakne istraživanje koje će obiteljima i potomcima stradalih donijeti barem vremenitu utjehu.
Pobožnost sv. Ivi
Osim župnoga patrona sv. Ilije, na području filijale Brnjaci posebno se časti i jedan drugi svetac obučen u kostrijet. Ondje je 1968. godine blagoslovljena filijalna crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Zalaganjem vjerničkoga puka i donedavnoga župnika fra Vinka Ćure, crkva je, prvotno izgrađena kao replika župne crkve u Deževicama, temeljito obnovljena i uređena. Ove je godine uređeno i njezino dvorište te predstavlja mali biser sakralne arhitekture ovoga kraja. „U Kiseljaku ima mnogo neistraženih arheoloških lokaliteta koji vape za tim da budu istraženi. Neki ljudi imaju dobre ideje, ali ih ne mogu sami realizirati. Po tom pitanju mnogo čine članovi kiseljačke podružnice Hrvatskoga kulturnog društva Napredak. Ali ne mogu oni sve sami, nego im treba podrška iz državnih struktura, kako bi bilo napretka i na ovom području.” Inače, podružnica Napretka, u čijoj su organizaciji broji kulturni događaji poput likovnih izložbi i koncerata, u Kiseljaku je obnovljena početkom 90-ih godina.
Zaključno govoreći, fratri u Kiseljaku nemaju razloga za nezadovoljstvo, što zaokružuje župnik fra Zoran riječima: „Ima prosperiteta, u Kiseljaku je vidljiv napredak u svim područjima života. Onima koji su odselili možemo poželjeti svu sreću. Ali kad bismo sve gledali pesimistično, i mi bismo se trebali spakirati i poći na službu u neku našu misiju u Njemačkoj. Mi očekujemo da će i dalje ovdje biti života i činimo sve da tako bude.”
Tamburaški genij Penava
Jedan od poznatijih osoba u povijesti Kiseljaka bio je nagrađivani glazbenik, kantautor, kompozitor i producent Jozo Penava. Rođen je 1909. godine u Kiseljaku, a umro 1987. u Sarajevu. Bio je jedan od osnivača Radio Sarajeva, a tamburaški orkestar ovoga medija vodio je čitava dva desetljeća. U 50 godina glazbene djelatnosti napisao je oko 300 pjesama, od kojih su mnoge izveli najpoznatiji pjevači toga vremena – Safet Isović, Himzo Polovina, Nada Mamula, Silvana Armenulić, Zaim Imamović i brojni drugi. Svoj rodni Kiseljak opjevao je u jednoj od njih, svojevrsnoj himni Kiseljaka. U središtu Kiseljaka, preko puta zgrade Srednje škole Ivan Goran Kovačić uz Dan Općine Kiseljak 2018. otkriven je spomenik ovomu velikanu bh. glazbe (na slici).
Mnogi su već čuli i uživali u stihovima narodne pjesme o Kiseljaku: „Djevojčicu za ručicu, tamburicu pod mišicu, pa na Kiseljak dok ne padne mrak…” Ili su okusili opjevane kiseljačke „pogače slatke kao šećerke”, koje u istoj pjesmi Kiseljačani kuhaju i Sarajlijama prodaju.
Bogatstvo vode i izvora
U ovom kraju koliko puteva, toliko i rijeka. A još više kiseljačića – izvora ljekovite mineralne vode prema kojoj je Kiseljak i dobio ime. Izvori ljekovite vode već su u srednjem vijeku doveli do razvoja varoši koja je kasnije prerasla u pravi mali gradić. Neka od tih vrela komercijalizirana su, a kiseljak je danas naša najpoznatija mineralna voda.
Bogato povijesno nasljeđe ovoga malog mjesta uključuje pretpovijesne nekropole, ilirske gradine, ostatke srednjovjekovnih crkava i nekropole stećaka. Zlatno razdoblje nastupilo je u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije kad je Kiseljak primio obrise europskoga gradića.
