Kaže se da pobjednici pišu povijest. Međutim, nakon slavne pobjede u Domovinskom ratu mi pobjednici pustili smo da povijest pišu oni koji su je desetljećima ispisivali za vrijeme bivše države, a što se posebno odnosi na žrtve Bleiburškog križnog puta.
Danas smo u situaciji da zbog jalovih političara koji nisu u stanju obraniti pravo žrtve na počast od poistovjećivanja s ustaškim režimom, mi kojima su očevi i djedovi izgubili živote u tom pokolju ne možemo uz državne počasti održati komemoraciju na Bleiburškom polju.
Iz povijesti društvenih tragedija i trauma kao što su ratovi znamo da ako žrtva nema pravo na počast, tada se trauma jedne generacije prenosi na drugu, treću i tako unedogled.
Zbog toga je Hrvatska već desetljećima zatočena u začaranom krugu Drugoga svjetskog rata, odnosno stalnoga nametanja krivnje za ustaške zločine, dok se zlodjela druge strane konstantno prešućuju, ili dapače glorificiraju.
Pogledajte samo koliki je bijes glavnostrujaških medija izazvalo nedavno privođenje partizanke koja je javno priznala da je sudjelovala u likvidaciji nevinih fratara. Sjetimo se bivšega hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, koji je širokobriješku crkvu proglasio „legitimnim vojnim ciljem” i njegova intimusa povjesničara Ive Goldsteina koji je partizanski pokolj nad domovinskom vojskom nazvao povijesnim pravom pobjednika na osvetu, iliti „vae victis”.
Osnovni problem ovoga svjetonazora jest što mu nedostaju temeljne kršćanske vrijednosti oprosta i suosjećanja, te često iz te grupacije možemo čuti i direktne izljeve mržnje prema svemu što se ne uklapa u njihovo viđenje svijeta, odnosno ideološke okvire.
Mi, kršćani, po nauku naše Crkve moramo biti spremni na oprost i to je ono što sam ja učinio spram onima koji su mi ubili djeda na Križnom putu, negdje u vrletima slovenskih planina. Ono što tražim od njih je samo da me puste da mu odam počast u Božjem miru, a da pri tome ne budem proglašavan fašistom i ustašom. Kada se to dogodi, zatvorit će se i začarani krug Hrvatske zarobljene u Drugom svjetskom ratu. Molim te, Bože, neka to bude što prije.
