U Bibliji susrećemo različita imena za Boga, već prema tome koji se vid Božjeg identiteta želi izraziti. U hebrejskoj kulturi ime uvijek izriče narav i ulogu osobe. Nijedno od tih imena ne iscrpljuje potpuno shvaćanje Boga. On je neizreciv u ljudskim kategorijama, ma kako bile uzvišene. Svi pokušaji ljudske misli u tom pravcu zavrjeđuju poštovanje, ali ipak Bog je s onu stranu ljudskih tvrdnji. On je tajna. Teologija izražava svoje granice tvrdeći da je Bog veći od svakog teoretiziranja o njemu. Bog je uvijek Drugi.
Bog-ljubav Isusa Krista
Protestantski teolog Dietrich Bonhoeffer ističe da spoznaje o Bogu možemo imati samo po Isusu Kristu, konačnom objavitelju Boga. Uz poštovanje svih ljudskih izvora, ipak bi bilo neoprostivo zanijekati prvotni: Isusa iz Nazareta. Boga nikad nitko ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani (Ivan 1, 18). Isus je govorio o Bogu koji ljubi neizmjernom ljubavlju stvorenja, a posebno čovjeka, sliku Božju. Dokle je Bog ljubav i kakva je to ljubav, otkriva se samo u Isusu Kristu i u njegovoj smrti na križu za spas ljudi. Tu treba pronaći pravi razlog kršćanske nade, radosnu vijest koja daje smisao i čvrstinu životu i povijesti, usprkos padovima.
Problem zla i trpljenja stavlja u krizu vjeru u Boga, u njegovo postojanje, dobrotu i providnost. Zašto patnja? Zašto zlo u svijetu? Mnogi zbog toga zapadnu u krizu pa katkad i zaniječu Boga. Stvarnost zla, patnje, smrti nespojivi su, tvrde, s Božjim postojanjem i dobrotom. Ako, dakle, svijet sumnja u Božje postojanje, onda su, čini se, zlo i patnja potamnile Božje lice, posebno gledajući svakodnevne drame tolikih patnji bez krivnje i tolikih krivnji bez primjerene kazne.
Plodovi ljudske slobode
Pogrešno je pripisivati Bogu plodove ljudske slobode. Moralna zla imaju svoj korijen u čovjeku koji se, suprotstavljajući se Božjem planu, odlučuje za zlo. Čovjek će morati položiti račun svom Gospodinu, ali definitivan sud nije na ovom svijetu. Ova povijest je vrijeme spasenja i oslobođenja za pojedinca i za narod. U kontekstu spasenja imaju se ispraviti pogrešne ideje o Bogu. Ideja o Bogu koji se osvećuje i kažnjava u protivnosti je s Bogom kojega objavljuje Isus Krist. Pa i kad čovjek griješi, uzrokujući sebi i drugima zlo, Bog ne misli na osvetu, nego na obraćenje i povratak.
Providnost znači da će Bog dovršiti plan spasenja; da će se ispuniti njegova riječ i obećanje. Providnost ne znači da Bog čudesno intervenira u uklanjanju loših stanja ili da se mora podvinuti našim željama. Naprotiv: stvorenje je pozvano ući u Božji plan. Tumačenje mnogih događaja u svijetu i u Crkvi, kod pojedinaca i obitelji, zahtijeva veliku poniznost i ljubav. Svi se događaji moraju uvijek gledati u okviru škole raspetoga i uskrsloga Krista. Što mi Bog želi reći kroz ono što mi se dogodilo? Kako mogu primiti s vjerom i nadom onaj događaj u koji sam upleten ili me potresao? Vjernici, kao i drugi, doživljavaju bol i smrt. Kršćanska vjera ne nudi nikakvu povlasticu glede sudjelovanja u općoj smrtnoj stisci. Vjera u Boga daje snagu da se ne podlegne, da se živi s vjerom i nadom u svakoj situaciji, pa i u onoj teškoj.
Nada vjernika
Sv. Pavao ne kaže da vjernici neće imati razloga za žalost i suze, ali ih opominje da ne plaču kao da nemaju nade. Tko se uzda u Boga, zna da se križni put ne završava na Kalvariji, nego u Uskrsnuću. Patnja je sudioništvo u Kristovoj patnji. Bog u Isusu iz Nazareta sudjeluje u ljudskim križnim putovima garantirajući im radost i život. On nastavlja dijeliti sudbinu razapetih ovoga svijeta preko onih koji ga nasljeduju.
Supatnja znači ponovno uzimanje lančića s križićem što ga je razočarani otac bacio, prihvaćajući ga s bezgraničnim povjerenjem: on je znak ljubavi koja pomaže nositi križ, poziv na nadu i tamo gdje ljudski razum ne vidi ništa doli smrt i pustoš.
