Dva velika psihijatra, Carl Gustav Jung i Viktor Frankl, neovisno jedan od drugoga i s par desetljeća razlike, u svojim su djelima napisali istu rečenicu: „Svaka patnja, pa i ona najveća, podnošljiva je ako ima smisla”.
Američki psiholog Abraham Maslow sredinom prošlog stoljeća osmislio je teoriju ljudskih potreba po kojoj se nakon zadovoljenja temeljnih egzistencijalnih osnova, poput krova nad glavom, hrane i obitelji, na vrhu duhovnih zahtjeva svakog ljudskog bića pojavljuje nagon za samoaktualizacijom – tzv. „iskustvo vrhunca”, a kojeg u čistom obliku proživljavaju samo rijetki pojedinci u ljudskoj povijesti poput Isusa Krista, Bude, Muhameda.
Nasuprot „iskustvu vrhunca” postoji i „iskustvo bezdana” – stanje kada se osoba suoči sa zastrašujućom traumom na koju reagira užasom, strahom i bespomoćnošću i koje u pravilu ostavlja duboke duševne ožiljke. Na prvi pogled ovakva tamna emotivna sila čini se isključivo kao nešto negativno – iskustvo kojeg se treba izbjegavati, bojati ili koje treba liječiti. Ali, kako kažu Jung i Frankl, u svakoj patnji nalazi se i sjeme neočekivanog dobra.
Jan Palach bio je češki domoljub koji se 1969. godine zapalio u znak prosvjeda ulaska ruskih tenkova u njegovu domovinu. Nema dvojbe da je taj smrtonosni čin za Palacha bio jako bolan i da je on posljednje trenutke svojeg života proveo u nezamislivoj tjelesnoj patnji, ali na duhovnoj razini on je „iskustvo bezdana” pretvorio u „iskustvo vrhunca” – svojoj patnji dao je smisao otpora ruskoj invaziji, te je svojim činom mnogim svojim sugrađanima dao hrabrost i duhovnu snagu da izdrže teška vremena komunističkog režima.
U medicini poznajemo takozvani „salutogeni učinak traume”, situaciju u kojoj žrtve teških traumatskih događaja po istima počinju razvijati svoju empatiju, nadrastaju svoja strašna iskustva, te ih čine katalizatorima svojeg daljnjeg osobnog i duhovnog razvoja. Povijest je prepuna primjera pjesnika, pisaca, slikara i drugih umjetnika koji su svoja najbolja djela iskovali u zagrljaju traume i patnje: pogledajmo samo stihove Sylvie Plath, Van Goghove slike ili „Tešku tamnu noć” Svetog Ivana od Križa. Kolektivna trauma poput rata može iznimno pozitivno djelovati i na razvoj društvene svijesti i međusobnog zajedništva, što su Hrvati jako dobro osjetili tijekom Domovinskog rata, ali su, nažalost, izgubili u poratnim desetljećima.
Veliki njemački filozof Friedrich Nietzche napisao je: „Kada gledaš u bezdan, bezdan gleda u tebe”. U svakome od nas, dragi čitatelji, leži snaga suočiti se s dubinom bezdana bez obzira koliko on bio dubok, ali samo ako u tom „tamnom pogledu” nađemo barem i zrnce smisla.
Za mene osobno, moja vjera u Krista i njegov nauk predstavlja to simbolično zrnce koje mi je pomoglo da u zadnjih trideset godina nađem smisao i u najtežim trenucima svojeg života. Jer, kako kaže Oscar Chambers: „Izabrati patnju samu od sebe pogrešno je; izabrati volju Božju premda predstavlja patnju posve je druga stvar”.
