Ne, nije pravo pitanje: je li Bog prisutan? Pravo je pitanje: jesam li ja prisutan? Jer – on me je pozvao u život. Rođen sam u njegovu prisutnost.
Rođeni smo u njegovu prisutnost. Pitanje je: jesmo li mi prisutni u svome biću? U svojim ušima, u svojim očima, u svojim rukama? Jesmo li prisutni u svojim koracima? Ili smo odsutni iz svoga imena? Odsutni iz zbilje u kojoj nam je darovano biti? Odsutni iz svojih misli i riječi? Iz svojih obećanja? Iz svoje ljubavi?
Češće, a osobito u vrijeme došašća, molimo ili slušamo molitvu: „Požuri, Gospodine Isuse, i nemoj kasniti: mi se uzdamo u tvoju dobrotu, utješi nas i ohrabri svojim dolaskom.” Moleći tako, izričemo našu čežnju za iskustvom Božje prisutnosti, njegove blizine. Dok tako molimo, naša duša pridodaje svoj – naš – neizrečeni ali razgovijetni vapaj: „O, da mi ne okasnimo na naše dane! O, da ne propustimo naše susrete s tobom. Daruj nam srce spremno i hitro, srce postojano, srce koje ustrajno ide tebi ususret. Srce koje te prepoznaje. Koje ti se raduje. Srce koje, kad se iskusi obradovanim, zna da si tu.”
Dok idem ususret Božiću – a čitav je moj život ususret Božiću, hod koji se nastavlja i kad se potresen zateknem pred jaslama koje žare životnošću; dok idem ususret Božiću, svakim svojih dahom, svakim korakom, zborim:
„Požuri, srce moje, nemoj kasniti. Nemoj provjeravati stranice kalendara jer Božić je svakoga dana. Danas je. Sada je. I tako kroz sve vrijeme. Nemoj okasniti na Isusovo rođenje. Nemoj propustiti trenutak susreta. Nemoj, iako će i sutra biti Božić. Premda je Božić svakoga dana, on nikada nije isti. Uvijek je nov. Neizrecivo nov. Srce se na njega ne može naučiti. Svesti ga na običaj. Na naviku.”
Svaki je sljedeći Božić, svaki sljedeći susret s njim, sve dragocjeniji. I svaki će ti susret s Božićem nedostajati. Kao da ti korak nije upoznao tlo kojim prolazi.
Svakoga se – i mene i tebe – tiče riječ: „Srce moje, nemoj propustiti ispunjenje svoje čežnje za Božićem, jer ona je tako duboka da do njezinih dubina ne dopiru ljudske riječi. Ni misli ne dopiru. Ondje se sve ispunja u neizrecivoj prisutnosti. Kad se srcem zatekneš pred Srcem. Pred Srcem svoje svrhe i nade. Posred susreta koji tumači život u svemu.”
