Naš profesor Vjeko Božo Jarak objavio je u Jukiću (br. 12) dobro utemeljen i prodoran tekst pod naslovom „Dietrich Bohhoeffer – teolog Crkve i prijatelj svijeta“. Rođen je 4. 2. 1906. u njemačkom gradu Breslau. Bonhoeffer je diplomirao i doktorirao iz teologije, zatim postao privatni docent, a kasnije sveučilišni profesor. Puno je putovao po svijetu i djelovao kao svećenik, profesor i pisac. Odlikovao ga je bistar duh, čvrstina karaktera i velikodušnost. Uključio se u pokret otpora protiv nacionalsocijalističke vlasti i molio se za njezin poraz. Zatvoren je 5. 4. 1943. neposredno nakon zaruka s osamnaestogodišnjom djevojkom Marijom von Wedemeyer.
Bonhoeffer je pripadao Ispovjednoj crkvi (Die Bekennende Kirche) u Njemačkoj, koja je pružala snažan otpor nacionalsocijalizmu. Pripadnici Ispovjedne crkve prihvaćali su dijalektičku teologiju velikoga švicarskog teologa Karla Bartha koji je zastupao stav da je Kristovo Božje kraljevstvo kritika svake politike. Bonhoeffer je stajao pod utjecajem Barthove teologije, sudjelovao je u planiranju (neuspjeloga) atentata na Adolfa Hitlera 13. 3. 1943. i znao je za neuspio atentat na njega i za državni udar od 20. 7. 1944. Nacisti su ga 9. travnja 1945. u Koncentracijskom logoru Flossenbürg objesili.
Bonhoefferov život i njegovo djelo, njegovi spisi i njegove pjesme jasno očituju da je on bio u prijateljstvu s Bogom. Autori osobito spominju njegovu pjesmu pod naslovom „Od dobrih moći“ (Von guten Mächten), u kojoj je to prijateljstvo najočitije. Kad se našao pred licem smrti, Bonhoeffer se ponašao poput Isusa: „I Ti nam pružaš teški kalež, gorki, ispunjen patnjom do najvišeg ruba, tako ga mi uzimamo zahvalno, bez drhtanja, iz Tvoje dobre i ljubljene ruke.“ Ovim stihovima on nas podsjeća na Isusovu situaciju u Getsemanskom vrtu. Prije svoje smrti na križu Isus vapije Bogu: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali, ne što ja hoću, nego što ti hoćeš“ (Mk 14,36). Bonhoeffer je, naime, bio uvjeren da je Bog s njime, te je mirno i zahvalno primio smrt vješanjem. U spomenutoj pjesmi on kaže: „Bog je s nama uvečer i ujutro i posve sigurno u svakom novom danu.“
U zatočeništvu nastaju Bonhoefferove misli o kršćanstvu bez religije (über das religionslose Christentum). Pod ovim je mislio da kršćani imaju obvezu da trpe za druge kao što je Isus trpio. Isus ostaje zauvijek Raspeti i Uskrsnuli, što znači da ljubav uključuje križ (patnju). Evanđelje poziva kršćane na etičko djelovanje, koje se na svom vrhuncu pretvara u kršćansku ljubav, u kojoj čovjek voli drugoga više nego samoga sebe (agape) i spreman je dati svoj život za svoga prijatelja (kenosis). Zahvaljujući onima koji su dali svoj život za slobodu, istinu i pravdu, ovaj svijet postaje bolji.
Po Bonhoefferu, Isus Krist je mjerodavan za Crkvu kao cjelinu i za svakoga pojedinog kršćanina. Kad je kršćanin u prijateljstvu s Bogom (mistika), onda je jači od svih zala ovoga svijeta te od svih totalitarnih režima i od svih tirana (politika). Bonhoeffer nam je, dakle, jasno pokazao da su mistika i politika nedjeljive. On se zalagao za puni život i s ove i s one strane smrti. Povjerenje u Boga kao pouzdanoga, postojanoga i vjernoga prijatelja daje čovjeku snagu za suprotstavljanje svim zlima ovoga svijeta. Bonhoeffer je bio uvjeren da će njegovu pjesmu nade u novi život poslije smrti pjevati ljudi umjesto njega na njegovu sprovodu.
