Evo mladića koji se rodio u zabitnom selu od majke seljanke. Odrastao je u drugom selu radeći kao tesar do svoje tridesete, kad je postao putujući propovjednik.
Za cijelog svoga života nikad knjige nije napisao ni javni ured držao ni školu pohađao. Nije imao doma ni vlastite obitelji. Veliki su mu gradovi bili nepoznati i nikad nije otišao dalje od 300 km od svog rodnoga mjesta. Nije učinio ništa što obično čovjeka čini slavnim. Nije imao nikakvih preporuka, doli sebe sama.
Nakon tri godine propovijedanja, javno se mnijenje okrenulo protiv njega. Prijatelji su ga napustili, ostavljajući ga na milost njegovim neprijateljima koji su mu priredili namješteno suđenje. Osuđen je na smrt i prikovan na križ između dva razbojnika. Dok je umirao, krvnici su bacali kocku za njegovu odjeću – koja je bila njegov jedini zemaljski imetak.
Devetnaest je stoljeća prošlo od njegove smrti, a on je danas središnja ličnost ljudskoga roda i vođa kolone onih koji idu naprijed. Sve se vrijeme računa po njegovu rođenju. Sve vojske koje su ikada marširale, sve lađe koje su ikada plovile, svi kraljevi koji su ikada kraljevali, sve vlade koje su ikada vladale – svi zajedno nisu utjecali na čovjekov život na ovoj zemlji ni blizu kao taj Jedan Usamljeni Život.
