Božićno vrijeme budi sjećanja i donosi toplinu u srca. Odrasli se kao i djeca raduju dolasku ovog blagdana koji cijelu obitelj pozitivno uznemiri, okupi na jednom mjestu i učini bogatijom. Često je to prilika da se susretnu članovi obitelji koji se dugo nisu vidjeli, da se posjeti prijatelje koje se zbog poslova ili udaljenosti zaboravilo. Blagdan je to mira i ljubavi ali često i nepotrebnih pojava i uznemiravanja drugih, npr. eksplozivnim napravama svih vrsta – petardama, koje svake godine poprimaju različit dizajn i eksplozivnost sve glasnijih i ekscentričnijih razmjera. Djeca se navikavaju na takve zabave i kopiraju ih kad odrastu i steknu vlastitu obitelj. Često je vjerska strana zanemarena i zaboravlja se i sam povod okupljanja, usprkos svjećicama i boru. Polnoćka postane još jedna od obveza nakon dugog dana ispunjenog pečenjem, zalivanjem, pranjem, čišćenjem. Toliko se domaćice umore da na kraju dana, jedva stoje na nogama. Uglavnom je domaćica ta koja ne zna kud će prije, a ostali, pogotovu oni oko pečenke, pomalo se griju i gucnu pokoju, te su na kraju dana, već dobrano zagazili u slavljeničko raspoloženje i Božić dočekaju u neznanju. Da ne kažem kakve sve pjesme poprate takva druženja! Božićne sigurno ne!
Sve bogatiji i skuplji darovi
Konzumerizam zavlada i nitko se, zapravo, ne upita, što je bit Božića. Lijepo je imati okićeno drvce, lijepe svijećnjake i darove upakirane u šarene papire, ali pretvoriti božićno vrijeme u čisto materijalno provođenje nije u duhu ovoga blagdana. Prejedanje i opijanje uništava blagdansko raspoloženje i unosi nemir u srca ukućana. Još kad se počnu pričati masni vicevi, onda to doista narušava svetost i ljubav Tihe noći. U svakoj obitelji ima najmanje jedan dežurni pijanac u liku kuma, ujaka, strica ili daljeg rođaka i onda svi prepričavaju prošlogodišnje ispade kao zanimljiv događaj, a zaboravljaju da će se isto ili i gore ponoviti i u narednoj godini. Djeca očekuju sve bogatije i skuplje darove pod borom i raniji paketići i šareni papiri su samo jedna bezazlena pošast starih vremena koja ponekima izmami uzdah i sjećanje, ali uglavnom, današnjim generacijama predstavlja bijedan dar i nepotrebni trud. Materijalno postaje svakodnevno i svi postajemo žrtve tih neželjenih događanja koja omlaćuju nama kao krpenim lutkama, a mi se ne znamo braniti jer – Božić je!
Božićno vrijeme je bilo vrijeme obilja u svakom smislu, osobito u zajedništvu i blagosti. A danas se to sve svede na odmatanje šarenih darova, druženje, kratko, jer puno je kuća s par stanara koje valja obići
Je li to Božić? Božić bijeli je nekada bio simbol okupljanja mnogobrojnih članova obitelji, grijanje oko tople vatre i spremanje za međusobne posjete. Djeca bi se posebno radovala kad bi odrasli napustili kuću, jer bi se popela na tavan i skidala mirisno suho meso koje bi im prešutno bilo dozvoljeno tih dana. Sjela bi ukrug, lomila pogaču i jela meso, koje im je dotle mamilo poglede i izazivalo nepca. Božić bi u tom trenutku bio povod za slast i brkomast i oni bi sretni pjevali božićne pjesme i grickali sir iz mješine. Božićno vrijeme je bilo vrijeme obilja u svakom smislu, osobito u zajedništvu i blagosti. A danas se to sve svede na odmatanje šarenih darova, druženje, kratko, jer puno je kuća s par stanara koje valja obići. Ranije je u jednoj kući bila sva čeljad te obitelji, a danas su svi raštrkani po cijelom mjestu i svima treba pokucati, nešto prigristi da se nitko ne uvrijedi, popiti koju i, eto, na kraju dana pijanih družina s petardama i psovkama, kao i u svako vrijeme. Duh Božića nestane s tko zna kojom čašicom i nastane neprilagođeno i nepristojno ponašanje.
Bez odlaska na misu
Kako odgojiti djecu u ovakvim vremenima, kako predstaviti Božić u njegovog pravoj biti kad iz svih izloga, iz svakoga kutka vrišti šarena svjetlost, ugodni suveniri, lijepe kugle za bor, medvjedići mašu, djed Božićnjak se smije i daruje poklone? Jeste li već doživjeli da vam djeca kažu kako im je dosadno ukrašavati bor i kako im se to ne da? Umjesto toga, odu u svoju sobu, upale računalo ili uzmu mobitel i uđu u svijet tko zna čega i otvaraju se tko zna komu. Božićna atmosfera ostaje u srcima starijih i gostiju, a djeca to sve s podsmijehom prate i samo čekaju tren kad će moći otvoriti sjajne, lijepo upakirane darove u kojima nisu darovi iznenađenja nego ono što su sami naručili, a roditelji kupili. Nakon što su pokazala zadovoljstvo ili nezadovoljstvo dobivenim (zašto ovaj model, zašto ova boja) opet se povlače u svoj svijet i dani Božića su iza njih. Sva ta strka i zbrka oko spremanja i ukrašavanja doma nema s njima neke veze, a da ne govorimo o odlasku na sv. misu. Opravdanje roditelja je uvijek, hladno je, neka ih kod kuće. Sinoć su kasno došli pa se nisu naspavali, neka se odmaraju, mladi su, ima vremena za misu. Njima je to dosadno, oni to ne razumiju. I tako vezu li vezu, i ne pomišljajući kakve stvari izgovaraju i kakvu sliku o sebi stvaraju. Je li to vjernik, je li to duh Božića i je li to vjera?! A sveti Pavao upozorava “Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni!” Sretan Božić i porođenje Isusovo!
