Fotografi, stoga, često vole reći da je fotografija pisanje svjetlom. Ovaj fenomen svojim učenicima objašnjavam na jedan vrlo jednostavan način. Pokušajte prije spavanja ugasiti svjetlo u svojoj sobi. Potpuni je mrak. Uzmite mobitel ili fotoaparat, isključite bljeskalicu, koja u vrijeme otkrića fotografije nije ni postojala, zatim fotografirajte svoje police u sobi. Rezultat ili fotografija će biti crna, baš kao i vaša soba. Ništa neće biti vidljivo našemu oku. No, sada zamislite da kroz prozor ulazi mjesečeva svjetlost ili slobodno uključite svjetlo u sobi. Pokušajte ponovno napraviti fotografiju i primijetit ćete da je polica u sobi sada postala vidljiva.
Potrebno je strpljenje
Prije nekoliko stoljeća, umjetnici su koristili kameru koja se zove kamera obscura, a njezin latinski naziv doslovno znači „mračna soba” od koje je i izvedena moderna riječ „kamera”. Iako se fotografija od njezina otkrića 1852. godine pa do danas znatno promijenila, važno je spomenuti dvije vrste tehnologije koje su je dovele do otkrića: optika – konvergencija zraka svjetlosti kako bi se formirala slika unutar kamere i kemija – kako bi omogućili trajno snimanje na fotografski osjetljivoj površini kao što je film ili optički senzor.
S obzirom na to da je danas moderna tehnologija učinila fotografiju dostupnom gotovo svima, više ne brinemo toliko hoće li naša fotografija biti vidljiva oku, već kako napraviti što bolju fotografiju. To ćete najbolje razumjeti ako se sjetite koliko vam je potrebno vremena da napravite fotografiju samih sebe! Tražite li kut koji smatrate najboljim? Tražite li neki izvor svjetlosti koji obasjava vaše lice da bi se bolje vidjeli? I koliko realno potrošite vremena na svoju fotografiju? Potrebno je barem nekoliko minuta.
No, danas se fotograf često nađe u situaciji kada se zahtijeva da u sekundi fotografira nešto svojim profesionalnim fotoaparatom te proizvede najbolju moguću fotografiju i ode. Ovakav princip nazivam „škljoc i bijeg” i on se možda najbolje može primijeniti u svijetu ratne fotografije, iz sigurnosnih razloga. No, čak i u tim okolnostima, fotoreporteri čekaju i bore se za određene trenutke, posebne emocije.
Međutim, za dobru fotografiju, potrebno je mnogo strpljenja. Dok je danas tehnički moguće fotografirati i do 15 fotografija u sekundi, kada je riječ o dokumentarnoj fotografiji, umjetničkoj, uličnoj, o fotografiranju vjenčanja ili rođendana ili nekih prirodnih nesreća, stvaranje fotografije zahtijeva pažnju, razum i suosjećanje. Drugim riječima, zahtijeva mnogo više vremena kako bi fotograf zabilježio određene trenutke i emocije. A ovisno od vrste svjetla, ta fotografija će dobiti svoj oblik, ili efekt koji može biti dramatičan, misteriozan, veseo ili topao. Tako da sada možemo slobodno reći da svjetlost, osim što dopušta da se zabilježi fotografija, ona promatraču također stvara i osjećaje.
Oblikovanje svijeta
Svjetlost u fotografiji može biti prirodna ili umjetna. Prirodna je svjetlost sunca ili mjeseca. Svjetlost koja je dostupna u prostoriji, čak iako su to umjetne lampe, fotografi smatraju prirodnom jer je dostupna, odnosno fotograf nije morao koristiti dodatno vještačko osvjetljenje, kao što je bljeskalica, da pojača postojeću ili prirodnu svjetlost. Tako dolazimo do zaključka da, kada promatramo fotografije, upravo je svjetlost element koji je čini jakom.
A bez fotografije, ili dobre fotografije, današnji svijet ne bi bio isti. Ona je oblikovala kako promatramo svijet oko nas i učinila da je koristimo kao glavni format današnjih komunikacija.
