Očito je da postoje dodiri i povezanost između Ivana i Isusa. Naime, sva četvorica evanđelista, što nije beznačajno, donose izvješća o tomu kako je Isus došao Ivanu da ga on krsti (Mk 3,13-17; Mk 1,9-11; Lk 3,21-22; Iv 1,29-34). Sva četvorica izvješćuju o tome kako je događaj krštenja bio popraćen vizijom i audicijom, zapravo svjedočanstvom neba o tomu tko je Isus. Opis događaja sliči opisu za pozive proroka u Starom zavjetu.
Što se dogodilo u Isusovu krštenju na Jordanu? Čini se da je Isus bio pokrenut i da je pokazao određenu naklonost prema Ivanu i njegovu pokretu. Isus ga je prihvatio kao ishodište svoje djelatnosti, jer je Ivanovo krštenje bilo početak Isusove javne djelatnosti. Uostalom i Isusovo propovijedanje navezuje se na ono Ivanovo o potrebi obraćenja jer se približilo Božje kraljevstvo. Isus traži zapravo otvaranje čovjekove osobe Božjoj ponudi oja u Isusu i njegovu propovijedanju i djelovanju dolazi do izražaja.
Isus je započeo svoje javno djelovanje tek kad je Ivan bio uhićen. Teško je otkriti razloge zbog čega je tomu bilo tako. U svakom slučaju evanđelja tumače Isusovu i Ivanovu bliskost kao rodbinsku povezanost. Međutim, postoje također odnosi i u međusobnim izjavama (Mt 11,1; Lk 7,28; Iv 1,28.34). Isusova izjava o Ivanu je osobito snažna. Ivan se nalazi u tamnici i do njega dopiru vijesti o Isusovoj djelatnosti. Ivan šalje svoje učenike Isusu da ga pitaju: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?“ (Mt 11,3). Isus odgovara Ivanu navodeći tekst Izaije proroka. Nakon što su učenici otišli Isus hvali Ivana ističući da je Ivan veći od proroka, te da nije ustao netko veći od Ivana, a da je rođen od žene (Mt 11,7-12). Ali se tu još pridodaje: „A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega.“ Kako to razumjeti? Ivan, kao prorok suda, došao je do vrhunca sustava u kojem grijeh neminovno povlači za sobom kaznu. Ali Ivan, kao prorok suda, u usporedbi s Božjim kraljevstvom kao vladavinom Božje dobrote i ljubavi koje prevladavaju prijašnji sustav i kvalitativno ga nadmašuju, zacijelo je malen, jer novo vrijeme i nova Božja ponuda, koja to vrijeme otvara i ispunjava, stvara nove mogućnosti djelovanja i postojanja. U Božjem kraljevstvu ljubavi Ivan ostaje u starome vremenu, jer su kriteriji veličine kvalitetno drukčiji.
S druge strane, Ivan izjavljuje da je Isus Sin Božji: „Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji“ (Iv 1,29). Druga Ivanova izjava o Isusu jest da je Isus „Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta“. U tim izjavama izlazi na vidik Ivanova skromnost i uloga. Ivan jednostavno svjedoči za svjetlo.
Na kraju, valja reći da Ivan stoji čvrsto u „starome eonu“, ali i da živi od onoga novoga. Tu je njegova veličina i njegova tragičnost. Ivana valja gledati iz one budućnosti koju je očekivao, naviještao i iz koje je živio; iz budućnosti koju je uosobio u liku Onoga koji dolazi – Isusa. Tek u toj novoj stvarnosti koju on svjedoči i Ivanova uloga dobiva svoje prave dimenzije.
Ovaj tekst izvadak je iz knjige „Svijet i čovjek s gledišta Biblije“, franjevca Bosne Srebrene i profesora biblijskih znanosti fra Bože Lujića. Knjiga je objavljena 2016. godine u izdanju Svjetla riječi. Više informacija o ovoj zbirci tekstova o biblijskim temama pronađite ovdje. Svoj primjerak poručite pozivom na broj telefona 033 726 200.
