Početna stranica » Imati svoj stav

Imati svoj stav

155 pregleda

Knjiga o Tobiji jedna je od mlađih starozavjetnih knjiga. Računa se da je nastala između 200. i 180. pr. Kr., premda su događaji koji su u njoj opisani smješteni u 7. st. pr. Kr. Riječ je o poučnoj pripovijesti koja želi potaknuti Židove u doba helenističke prevlasti na vjernost Bogu i dobrim običajima koji proizlaze iz vjere.

Glavni likovi knjige su Tobit, njegov sin Tobija, Tobitova žena Ana i Tobijina žena Sara te njezin otac Raguel. Na koncu se pojavljuje i anđeo Rafael. Pripovijest slijedi događaje vezane uz dvije bogobojazne obitelji koje su međusobno vezane brakom. Glavna je poruka da je Bog pravedan i u svojim odlukama slobodan. Patnja nije kazna, nego kušnja. Osim toga, Tobit je primjer čovjeka koji je, vođen vjerom i osjećajem pravednosti, sposoban promišljati o situaciji u kojoj se nalazi, te ne upravlja svojim postupcima na temelju straha ili pod utjecajem drugih, nego gradi svoj stav i takvu načinu razmišljanja poučava i svoga sina Tobiju. To je jedan od načina čovjekove borbe protiv ozračja u kojem su ideje i načela važnija od ljudske osobe.

Tobit je odmah na početku knjige prikazan kao prognanik koji je u doba Šalmanasara odveden iz Galileje (usp. Tob 1,1-2). Misli se na asirskoga kralja Šalmanasara V. (726. – 722. pr. Kr.) koji je 722. pr. Kr. osvojio sjeverno kraljevstvo Izrael i Samariju čiji su stanovnici preseljeni u Asiriju. Zasluge za osvajanja preuzeo je njegov nasljednik i uzurpator na prijestolju, Sargon II. (721. – 705. pr. Kr.). Galileju je zapravo već 734. – 733. pr. Kr. bio osvojio još Šalmanasarov otac, Tiglatpileser III. Njegovi ljetopisi, premda oštećeni, čini se da govore o 13 520 Izraelaca odvedenih u Asiriju.

 Na putu istine i pravde

Tobit za sebe kaže da je hodio „putovima istine i pravde svega svog života” (Tob 1,3). Kao prvi znak ovih putova istine i pravde Tobit navodi dijeljenje milostinje (usp. 1,3). Potom opisuje kako je ostao vjeran Bogu i onomu svetištu koje je sâm Bog izabrao da bude njegovo prebivalište „za sva vjekovita pokoljenja” (1,4). Naime, u vrijeme podijeljenoga kraljevstva, Izraelci su na sjeveru štovali Boga i prinosili mu žrtve u svetištu u Betelu i u svetištu u Danu, dok su Jeruzalemu ostali vjerni samo stanovnici Jude. Tobit je bio iz Galileje i to iz mjesta za koje je rečeno da je „nešto poviše Hasora” (1,2). To znači da je živio…

(…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]