Tijekom posljednjih 150 godina hrvatski je narod doživio nekoliko velikih valova iseljavanja u druge zemlje, među kojima se dogodilo pet najvećih: prvi se dogodio od 1880. godine pa do početka Prvoga svjetskoga rata koji je naše ljude odveo u prekooceanske zemlje. Drugi je val uslijedio tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata kada su ponovno otišli u prekooceanske, ali i zemlje zapadne Europe. Zadnjih 60-ak godina Bosna i Hercegovina i Hrvatska suočile su se s tri velika iseljenička vala. Već sredinom 50-ih godina prošloga stoljeća nemali broj ljudi nije vidio nikakvu perspektivu u ondašnjoj komunističkoj Jugoslaviji te emigrira preko granice. U početku odlaze samo očevi obitelji s ciljem zarade i ponovnoga vraćanja u zavičaj, ali nije trebalo čekati dugo da i cijele obitelji počnu napuštati svoja ognjišta i to bespovratno. Iako se krajem 80-ih nazire urušavanje komunizma i raspad bivše države, zbog nemirnih i nesigurnih političkih i društvenih previranja onoga vremena ponovno se događaju velike migracije. Konačno, peti i najveći val migracije dogodio se i događa se nakon 1. srpnja 2013. godine i ulaska Hrvatske u Europsku uniju nakon čega masovno odlaze i Hrvati iz Bosne i Hercegovine.
Naša je domovinska Crkva prepoznala potrebe svojih vjernika koji su otišli u inozemstvo te ih neumorno prati šaljući im svećenike i pastoralne suradnike radi organizacije vjerskoga i kulturnoga života, te su već tijekom prvoga vala iseljavanja osnovane prve hrvatske katoličke misije šireći se i povećavajući broj sve do današnjih dana. Njihovo specifično i raznoliko polje djelovanja ne ograničava se samo na crkvena slavlja i vjersku poruku nego su one jednako tako djelatne i na njegovanju i očuvanju nacionalnoga i kulturnoga identiteta, ali i za integraciju Hrvata katolika. Mali smo narod sa snažnom dijasporom i tendencijom stalnoga iseljavanja pa stoga u pastoralni rad neminovno spada i njegovanje kulturne i nacionale samosvijesti naših iseljenika.
Pred vama je, poštovani čitatelji, novo izdanje obiteljske revije Svjetlo riječi kojom ovoga mjeseca želimo ukazati upravo na važnost postojanja katoličkih misija u svijetu koji je daleko od domovine, istovremeno zahvaljujući Bogu što one već godinama neumorno služe hrvatskim vjernicima donoseći im tako makar jedan mali dio rodnoga kraja. Životna priča svakoga doseljenika u tuđini jedinstvena je i posebno ispričana te označava samo njemu znanu životnu borbu uspjeha i promašaja, patnje i boli, sreće i nesreće, a „Riječ je most između ljudi. Svjetlo je riječ što život budi”, pa neka i ovo izdanje Svjetla riječi bude jedan most više između Crkve u domovini i Crkve u svijetu.
