Početna stranica » Hodočašće: Susret s Bogom

Hodočašće: Susret s Bogom

394 pregleda

Svijet nas svakodnevno gura u prazninu postojanja čiji su plodovi depresija, stres, pretilost, kronični umor, raznorazne ovisnosti. Kao što je žeđ simptom kojim tijelo poručuje da mu treba vode jer će u suprotnom dehidrirati, oboljeti i umrijeti, tako moramo uzeti još ozbiljnije simptome kojima nam duša poručuje da nešto nije u redu i da joj žurno treba „žive vode”

Vrijeme godišnjih odmora nije samo tu ga „potrošimo” nego da ga „unovčimo”, tj. obogatimo novim spoznajama o sebi, drugome i o onom što nas okružuje. Uvijek možemo pronaći vremena za upoznavanje naše kulturne i vjerske baštine ali bismo svakako trebali pronaći vremena i za hodočašće. Jer, vrijeme u kojem živimo ostavlja vrlo malo prostora za istinsku sabranost i temeljito (re)definiranje i evaluiranje životnih prioriteta. No, da bi hodočašće u naše užurbane živote unijelo plodove vjere, spokoja i smisla, važno je razumjeti njegovo izvorno značenje.

Hodočašće nije puko turističko putovanje ni hod na koji se zaputimo kako bismo otkrivali zanimljive ljude, predjele i događaje. To nije događaj o kojemu ćemo se pohvaliti prijateljima i kojim ćemo proširiti spektar zanimljivih statusa na društvenim mrežama, nego svečanost hoda u dubine vlastitoga duha. Ustvari, to je hod duše prema Stvoritelju i svemu onome što je sveto. Tišina i sabranost u koju uronimo na tom putu pomažu nam prepoznati i skinuti sa sebe slojeve oholosti, mržnje, kukavičluka, pretvaranja i pohlepe kojima smo se prema potrebi premazivali. Tako rasterećeni, postat ćemo svjesni samo onoga bitnog, a to je što želimo i za čim čeznemo. A ta će nas spoznaja izbaviti iz inertnosti rezigniranoga života u koji nas „svijet” svakodnevno gura nudeći nam obilato prazninu postojanja čiji su plodovi depresija, stres, pretilost, kronični umor, raznorazne ovisnosti itd. Kao što je žeđ simptom kojim tijelo poručuje da mu treba vode jer će u suprotnom dehidrirati, oboljeti i umrijeti, tako moramo uzeti još ozbiljnije simptome kojima nam duša poručuje da nešto nije u redu i da joj žurno treba „žive vode” (Usp. Iv 4,1-42). A danas je jako lagano prepoznati glavni simptom bolesti duha: svega ima, samo nema mira, blagoslova i spokoja.

„Ovako govori Jahve: ‘Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim!’” (Jr 6,16). I zato izdvojimo koji dan i u samoći se zaputimo u jedno od mnogobrojnih hodočasničkih mjesta koja čovjeku stoljećima svjedoče Božju blizinu. Sigurno ćemo se vratiti osvježena i spokojna duha bez obzira na to kakva životna (ne)vremena prolazimo. Jer, samo je s Bogom sve moguće.