Početna stranica » Gospojinske zornice u Osovi

Gospojinske zornice u Osovi

1,1K pregleda

Ova jedinstvena pobožnost u hrvatskom narodu u Osovi traje od najstarijih vremena i za mnoge je označavala početak radnoga dana. Ranom se zorom dolazilo obaviti pobožnost obilaska crkve a onda se išlo raditi na njive ili tvornice u Zavidovićima i Žepču

Gospina svetišta u mjesecu kolovozu ožive različitim pobožnostima kojima se vjernici pripremaju za blagdan Velike Gospe. Vozači i putnici na putovima oko Žepča u prvoj polovici mjeseca kolovoza, ranom zorom, susrest će brojne skupine, uglavnom mladih, koji pješače prema Osovi.

Neki će pomisliti da se mladi u zoru vraćaju kući s nekog noćnog provoda, ali krunice u rukama i bose noge ne uklapaju se u takav prizor, pa većini ljudi ostaje otvoreno pitanje kamo to oni idu? Oni upućeniji znat će da te grupe idu prema starom Gospinom svetištu u Osovi, na obilazak crkve i misu zornicu.

Prema ustaljenoj tradiciji od blagdana Gospe od anđela pa sve do Velike Gospe vjernici žepačkoga kraja svoj radni dan započinju pokorničkim odlaskom u Osovu. Na putu do crkve poprijekim seoskim putovima i magistralnim putem M-17 Marijini štovatelji u manjim grupama u zajedničkoj molitvi dolaze u Osovu. Prije izlaska sunca oni formiraju molitvenu rijeku koja bez prekida kruži oko crkve s molitvom i Gospinim pjesama. Vjernici koji imaju osobne zavjete obići crkvu na koljenima u svetištu su već u tri ili četiri sata kako bi zavjet obavili neometano ali i kako sami ne bi svojim tempom ometali veće skupine vjernika.

Zanimljivo je spomenuti kako ova jedinstvena pobožnost u hrvatskom narodu u Osovi traje od najstarijih vremena i za mnoge je, osobito za župljane Osove, označavala početak radnoga dana. Ranom se zorom dolazilo obaviti pobožnost obilaska crkve a onda se na kraju klečeći, raširenih ruku pred crkvenim vratima molilo po sedam Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu. Na odlasku se ljubilo crkvena vrata i išlo raditi na njive ili tvornice u Zavidovićima i Žepču.

Ovakav oblik pobožnosti obilaska crkve trajao je do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Za župnikovanja fra Ive Mrkonjića, domaćega sina koji je i sam kao dijete obilazio crkvu i molio pred zaključanim vratima, otvara se crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Od tada su vjernici uz obilazak crkve imali priliku u crkvi, u kružnom ophodu, moliti pred zavjetnim Gospinim kipom. Za vrijeme zornica kip se posebno ukrašavao i postavljao u ulaznom dijelu crkve. Nakon obilaska kipa vjernici ljube kip i pripremaju se za svetu misu koja svakoga jutra počinje u šest sati. Prvih su godina ove pobožnosti odmah po otključavanju crkvenih vrata dvojica ili trojica svećenika ispovijedali vjernike. Zadnjih tridesetak godina broj vjernika za ispovijed se višestruko povećao, a tim i broj svećenika ispovjednika.

Vrijeme poslije domovinskog rata i u žepačkom kraju obilježeno je brojnim odlascima vjernika na privremeni rad u Hrvatsku ili zapadnu Europu. Oni svoje godišnje odmore planiraju i provode oko svetkovine Velike Gospe u rodnom kraju. Mnogi od njih mjesecima nemaju priliku za svetu ispovijed i dolazak na svetu misu, pa vrijeme Gospojinskih zornica iskoriste kao posebnu duhovnu obnovu i duhovno osvježenje, od kojeg se živi do druge prilike.

Kruna trinaestodnevne duhovne priprave svetkovina je Velike Gospe. Ona započinje u predvečerje svetkovine kada vjernici svetom misom i velikom procesijom sa zapaljenim svijećama i nošenjem Gospina kipa otvaraju proslavu Velike Gospe. Proslavu koja u prijateljskom i rodbinskom okruženju okuplja tisuće vjernika.

Obilazak crkve i svete mise zornice u svetištu Osova posebno su drage mladim vjernicima od kojih mnogi u ove dane priprave poste i čine djela ljubavi prema bližnjima. Raduje spoznaja kako mladež žepačkoga kraja i danas svjedoči svoju vjeru i demantira sve one koji misle kako je vjera mladima sporedan životni sadržaj. Zanimljivo je spomenuti kako su ova molitvena i prijateljska druženja u Osovi urodila brojnim poznanstvima, a dosta njih okrunjeno je bračnim vezom.