Početna stranica » Girard i kršćanstvo

Girard i kršćanstvo

3 min

"Je li kršćanstvo nadmoćnije od drugih religija?" – glasilo je izravno pitanje Renéu Girardu. "Da. Cijelim svojim djelom se trudim pokazati kako je kršćanstvo superiornije i kako nije samo neki drugi mit" – glasio je dogovor. Naravno, ni pitanje ni odgovor nije moguće razumjeti bez konteksta i argumenata

Je li kršćanstvo nadmoćnije od drugih religija? – glasilo je izravno pitanje Renéu Girardu u jednom nedavnom razgovoru. Da. Cijelim svojim djelom se trudim pokazati kako je kršćanstvo superiornije i kako nije samo neki drugi mit – glasio je dogovor. Ništa manje izravan od pitanja. Naravno, ni pitanje ni odgovor nije moguće razumjeti bez konteksta i argumenata. Ovako, sami i goli, naliče nekoj oštroj predrasudi. No, o čemu je riječ?

Rene Girard. Francuz, antropolog, član Francuske akademija, živio je i radio uglavnom u Americi, a rodio se točno na Božić 1923. godine.

Cijelo mu se djelo sažimlje oko pitanja odnosa svetoga i nasilja. Počeo je studijem književnosti. U velikim, klasičnim romanima otkriva kako se nasilje rađa iz jedne precizne strukture ljudskih odnosa. Dolazi iz suparništva. Ne iz agresivnosti. Rađa se među ljudima zato što žude za istim stvarima. Veliki romani otkrivaju trokut ljudskih odnosa unutar kojih eksplodira nasilje. Dva brata žele isti posjed. Dva suparnika istu ženu. Ili krunu. Svejedno. Žele isto. Oponašaju jedan drugoga. Onaj tko posjeduje ono što ja želim istodobno mi je i uzor i prepreka. Želim ono što on ima, a ne mogu do toga upravo zato jer to on posjeduje. Objekt žudnje nije odlučujući. Može biti zemlja, žena, ugled, nečija naklonost. Bilo što. Svejedno. Odlučujuće je oponašanje. Nasilje se rađa unutar oponašajućih odnosa.

Suparnički se odnosi množe. Ponekad do te mjere da cijelo društvo padne u krizu. Svaki se odnos može oponašati. Svaki je mogući izvor nasilja. Takva kriza, Girard je naziva mimetičkom, prijeti opstanku društva. U tom se trenutku događa promjena. Iz međusobnih sukoba svi se okrenu protiv jedne žrtve. Sama žrtva je slučajna. Izabrana je, doduše, po određenoj logici, ali bez ikakve realne krivnje. Svi protiv svih se preokreće u svi protiv jednoga. Žrtva će biti žrtvovana. Ubijena. Realno. Girard misli kako u temelju svih kultura leži realno ubojstvo žrtve. Učinak realnoga ubojstva je dvojak. Ubojstvo je praćeno suglasjem svih. Čudesno suglasje prethodno posvađene zajednice. Takvo suglasje sada na ubijenu žrtvu baca svjetlo svetosti. Posebnosti. Odvojenosti. Žrtvu su najprije svi smatrali krivom, a sada božanskom. Ona je pomirila posvađanu zajednicu. To je trenutak nastanka mitova. I religija. Mitovi nastaju kao priča koja prikriva ubojstvo. Dogodilo se realno ubojstvo, a mit priča priču koja ubojstvo ili skriva ili opravdava. Najčešće jedno i drugo. Nalazi dobre razloge kojima opravdava ubojice. Najprije se dogodi realno ubojstvo, potom mit prikriva što se realno dogodilo, a nakon njega počne ritualno oponašanje ubojstva koji je unijelo mir u zajednicu. Ritualna zamjena ljudske žrtve životinjom. Ili samo obred bez krvi. Tako mit i religija skrivaju istinu ubijanja nevine žrtve. Mitovi žive samo zato što svi vjeruju da je žrtva uistinu kriva, a ubojice nevini.

Svi, osim kršćanstva. I židovstva koje mu prethodi. Biblija čuva pamćenje na nevinost žrtve. Od Abela pravednoga do Isusa pravednoga. Ondje gdje bi mitovi okrivili žrtvu i opravdali njezino uklanjanje, Biblija razlikuje žrtvu od ubojice. To je razlog zašto Girard misli da je kršćanstvo superiornije od svih drugih religija. Razlikuje žrtvu od ubojice. Ubojicâ. Evanđelja govore upravo to. Krivci ne vide svoju krivnju. Zaslijepljeni su uvjerenjem da je žrtva kriva i da je bolje da bude ubijena ona, nego da strada cijeli narod. Ono što Isus na križu vidi, to, naime, da ubojice ne znaju što čine, pokazuje u čemu je nadmoćnost kršćanstva.

Ne u većoj sili ili lukavijem nasilju. Ne u spretnijoj raspodjeli krivnji. Ne u većoj moći nad drugima. Ono je u jasnoći razlikovanja krivnje. Vidi iz perspektive nevine žrtve. I zato bolje razumije mitove od njih samih. Razumije i zna izlaz iz oponašajućeg ciklusa nasilja.

Izlaz iz nasilja! Tako aktualno i tako daleko! Zasljepljujuća mitološka snaga nasilja je posvuda prejaka. Odveć prisutna. Izlaz iz zarobljenosti u nasilje! U izlazu iz oponašajućeg nasilja Girard vidi ključnu razliku kršćanstva i mitova. Razlika je tako blizu, a tako teško vidljiva.