Početna stranica » Fra Matija Divković 1611 (Nikola Milićević)

Fra Matija Divković 1611 (Nikola Milićević)

3 min

Ovaj poznati hrvatski pjesnik, esejist, kritičar književnosti, antologičar i prevoditelj, pomalo je pao u zaborav

U splitskoj luci, pod udarima bure,

fra Matija, umoran, sjedi na bisagama

prepunim papira i čeka brod za Mletke.

Tri dana je hodio iz Olova, na konju,

u društvu trgovaca, po kiši i nevremenu.

Sad eto sjedi tu, na kamenoj obali, sam,

promrzao i težak od misli i duga puta.

Zna da je upao iz opaka turskog zuluma

u mletačku podmuklost, ali ne mari ništa.

Što mu se može desiti kad nosi sa sobom

Nauk krstjanski i Sto čudesa koje složi

„na urešenje našega jezika slovinskoga”?

Spustio se tiho iz mračne Bosne u nekom

nejasnom zanosu, sav ponesen gomilom

ispisana papira u kožnim bisagama.

On hoće da tiska te svoje knjige, tamo,

u dalekim Mlecima, za svoj nepismen narod.

Nepismen i ubog narod, al on ipak vjeruje

u moć svojih knjiga, zato putuje u Mletke.

(A mi, u pismeno doba, u moć kakvih knjiga

još da vjerujemo, u kakve zlatne Mletke

da krenemo na put, po kiši i nevremenu?)


Nikola Milićević rođen je prije nešto više od sto godina, 27. studenoga 1922., u malom selu Zvečanju u okolici Omiša. Ovaj poznati hrvatski pjesnik, esejist, kritičar književnosti, antologičar i prevoditelj, pomalo je pao u zaborav.

Temeljna oznaka njegova pjesništva je oslanjanje na hrvatsku pjesničku tradiciju s početka 20. st., na pučku baštinu prožetu mediteranskim, antičkim i renesansnim duhom. Trajno je zaokupljen zavičajnim motivima. Značajan je i kao prevoditelj sa španjolskog jezika. Autor je Zlatne knjige španjolske poezije (1972.). Preveo je i biblijsku knjigu Pjesma nad pjesmama. Umro je u Zagrebu 1. ožujka 1999. godine.