Početna stranica » Fojnica: Franjevački plodovi dijaloga

Fojnica: Franjevački plodovi dijaloga

141 pregleda

Svaki je narod, baš kao i Izrael u svojoj povijesti, sklon zaboravu. Zato je potrebno u pamet dozivati velike događaje i ljude iz povijesti – iz slavne i one manje slavne. Jer najbolji je korektiv upravo vlastita povijest. Stoga smo se uoči 800. obljetnice od susreta svetoga Franje i sultana al-Kamila i krajem jubilarne 550. godine od susreta našega fra Anđela Zvjezdovića i sultana el-Fatiha zaputili u fra Anđelovo matično bratstvo – franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici.

Franjevački samostan Svetoga Duha danas bdije nad Fojnicom i njezinim šumama po kojima je i dobila ime (prasl. hvoja – šuma). Ondje nas ugošćuje gvardijan fra Miro Relota, svećenik Bosne Srebrene rodom iz Busovače koji je više od 20 godina djelovao u Italiji, odakle je tijekom rata i poraća mnogo pomagao svom puku u domovini. Nakon višegodišnjega rada u talijanskoj provinciji svetoga Mihaela u Apuliji vratio se u domovinu i postavljen je za gvardijana samostanskoga bratstva u Fojnici. On nas je upoznao s glavnim crtama bogate povijesti tamošnje vjerske zajednice: „Kad se spominje povijest ovoga mjesta, uglavnom se počinje od 13. ili 14. stoljeća, kad se pod utjecajem rudara razvijala srednjovjekovna gradska sredina. U Fojnici je tako organizirana jedna od prvih franjevačkih zajednica, a nekoliko godina po dolasku fratara iz inozemstva, već su bili odgojeni prvi naraštaji domaćega klera. Na taj je način jačala crkvena zajednica, pa franjevaca u Bosni ima već više od sedam stoljeća”, objašnjava fra Miro koji je tijekom boravka među talijanskim fratrima postao dobar odgojitelj i pratitelj upravo najmlađih franjevačkih snaga. Dodao je potom kako ne treba osobito naglašavati da su fratri u Fojnici ostali tijekom cijele osmanske uprave Bosnom. Ipak, posebna je epizoda koja sliči susretu svetoga Franje i sultana al-Kamila u Damietti 1219. godine. Pravi fratar-junak s početka mračnoga srednjovjekovlja, kustod Bosne Srebrene fra Anđeo Zvjezdović iziašao je ususret velikom el-Fatihu i zatražio da on i njegova subraća nastave brinuti za katolike Bosne. Povijesni događaj na polju Milodraž danas tumači kako tko stigne. Zaboravlja se pritom da je sultan bio dovitljiv: jer nema smisla posjedovati praznu i pustu zemlju bez naroda.

Kad je Bosnu okupirala Austro-Ugarska Monarhija, u jeku velikoga pokreta gradnje novih crkava u Bosni u Fojnici je srušena stara samostanska i župna crkva, a podignuta nova crkva posvećena Svetom Duhu, još jedna u nizu crkava prema projektu Josipa pl. Vancaša. Iznenađuje jedan podatak koji se često prešućuje. „Ova crkva nije građena vrlo kvalitetno, pa se već nakon nekoliko godina urušila. Nije bilo ljudskih žrtava, hvala Bogu. Ali je onda na istom mjestu ponovno izgrađena – u istom stilu i dimenzijama, ali prema boljim kriterijima”, ističe gvardijan fra Miro. Danas osim ove crkve u Vrhbosanskoj nadbiskupiji postoji tek jedna župa posvećena Trećoj božanskoj osobi, ona u Novoj Biloj i samo još jedna nadsvođena kupolom – crkva sv. Ćirila i Metoda pri Vrhbosanskoj bogosloviji. Godine 1940. prošireno je zdanje samostana te je stari dio korišten za potrebe muzeja i knjižnice. Ovim je Fojnica službeno dobila svoj muzej i knjižnicu u sklopu franjevačkoga samostana.

Za Drugoga svjetskog rata crkvu je oštetila saveznička bomba koja je probila krov crkve i kor. Štetu je dao kvalitetno sanirati tek fra Nikica Vujica. „Sad kad je konstrukcija krovišta pojačana, može se pristupiti restauraciji unutrašnjosti crkve što je također vrlo zahtjevan posao. No projekt je već pripremljen, pa se nadam da ćemo, uz pomoć dobročinitelja, na proljeće pristupiti radovima i uskoro crkvu u Fojnici gledati u novom ruhu”, najavljuje fra Miro i dodaje kako crkva u zadnjem ratu 90-ih godina nije stradala. No dogodila se neizmjerna tragedija za vjernički puk Fojnice i njezino samostansko bratstvo. U jeku rata, 13. studenoga 1993., pripadnici Armije BiH ubili su gvardijana i župnika fra Nikicu Miličevića i njegova vikara fra Leona Migića. Do danas slučaj nije sasvim razjašnjen i nije poznato tko je bio naručitelj odgovoran za smrt dvojice fojničkih fratara. „To je očito bio jedan od razloga zašto više ništa nisu dirali”, dodaje gvardijan.

Povratnici selioci

Župa Svetoga Duha u Fojnici postoji otkad i samostan. Fratri danas čuvaju župne matice iz 16. stoljeća kontinuirano. Podaci za zadnje stoljeće uneseni su u digitalnu bazu kako bi bili lakše dostupni. Ostale se čuvaju u samostanskom arhivu. Bogata je to riznica jer se ovdje čuvaju i matice za područja svih župa koje su kasnije odijeljene od Fojnice, gotovo jedna trećina današnje Bosne i Hercegovine.

Danas u župi Fojnica živi nešto više od tisuću obitelji, ukupno oko 2700 vjernika. Župa je, kako župnik Relota naglašava, povratnička. Naime, tijekom zadnjega rata gradski je dio župe bio gotovo sasvim iseljen. Ostalo je tek stotinjak osoba, ne računajući katolike na području župnih filijala. „Lijepo je spomenuti da se nakon svih stradanja u velikoj mjeri dogodio povratak. Nakon rata vratilo se oko 90 % raseljenih župljana, ali smo u vrijeme poslije rata opet izgubili sav onaj svijet što nam se vratio. Nemamo više mnogo obitelji, a ukupnoj je 300 djece školaraca. Velik je to gubitak za župu koja je nekoć znala imati i 400 krizmanika”, govori gvardijan. U Gojevićima je za narod podignuta podružna područna, filijalna crkva svetoga Franje. Crkva u Šćitovu posvećena je Presvetom Srcu Isusovu, ona u Otigošću svetoj Ani, dok je crkva u Kazijevićima posvećena Gospi od Anđela.

U samostanu u Fojnici živi zajednica od osam fratara. Fra Tvrtko Gujić već je godinu dana vezan za bolesnički krevet, dok fra Franjo Miletić, zatim fra Franjo Trogrlić Šitum koji je dugo godina pastoralno djelovao u Njemačkoj te nekadašnji profesor grčkoga i latinskog u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji fra Marko Ćorić pomažu župniku u pastoralu. Posebnu ulogu ima fra Janko Ljubos, aktualni kustos muzeja u Fojnici. Od mlađih fratara u Fojnici su djelatni dvojica Uskopljaka do 30 godina života – fra Mario Katušić i fra Jure Šekerija.

Narodu su omiljeni ostali i fra Mirini prethodnici. Gvardijani fra Mirko Majdandžić i fra Nikica Vujica čest su predmet često su u sjećanjima ljudiugodna sjećanja. Mnogo su toga učinili za Fojnicu – ona i njezin narod to im neće zaboraviti. Bili su to gvardijani, čuvari, ne samo svoje franjevačke zajednice nego i cijeloga fojničkog puka.

Današnji gvardijan fra Miro očinski i s ljubavlju brine o svim svojim ukućanima: jednoga treba pȉtati, o mladima posebno brinuti, a kad dođe dan rođenja za nebo, treba otpraviti pokojnika. I upravo dan prije našega posjeta tako je sahranjen fra Vice Tomas. Među pokojnim velikanima koji su nekoć pripadali ovomu samostanskom bratstvu, osim neponovljenoga fra Anđela Zvjezdovića, kustoda Bosne Srebrene, treba istaknuti barem još velikoga glazbenika fra Nenada Dujića i presvijetloga apostolskoga vikara fra Augustina Miletića. (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]