Koja je svrha Europske unije danas? To pitanje mi se stalno nameće, pogotovo nakon pročitanoga teksta stranog autora u kojemu izražava čuđenje o ponašanju zemalja bivše Jugoslavije, koje su se jedva izvukle uz teške žrtve i bolna sjećanja, iz jedne unije, a tako rado uskaču u drugu. I pri tom pristaju na silne birokratske procese, polako gubeći svoj identitet da bi dobile neki potpuno strani koji potire ranije vrijednosti, vjerovanja i načine življenja. I sve u svrhu ekonomskoga i materijalnoga probitka koji se opet ne javlja u svim zemljama članicama podjednako. Govori se o ljudskim pravima koja se tumače različito ovisno o kojoj zemlji je riječ. Koji su poticaji za stvaranje unije u prošlosti bili i koji su korijeni na kojima ona počiva poznato je, ali se danas ne smije spomenuti u Ustavu Europe, te tako kršćanstvo od temeljnoga kamena postade kamen spoticanja. Ostaje pitanje na čemu se Europa nastoji izgraditi danas, koje ideje slijedi ako odbacuje vlastitu prošlost i zaboravlja koje su vrijednosti zastupali njezini osnivači? Nijekati duhovne temelje nastale iz kršćanstva ne predstavlja dobru putanju kretanja niti dobar primjer narodima za koje se ‘zauzima’.
Egocentrična Europa
Čini se da Europa sve više postaje stranac u vlastitom tijelu koje se nastoji hraniti nekim nekršćanskim i protukršćanskim idealima koji ju odvode u duhovnu prazninu. „Europa mora mnogo izravnije postati utočištem naših zajedničkih vrijednosti, izraslih iz najboljih duhovnih tradicija i stečenih povijesnih iskustava njezinih naroda”, ističe Vaclav Havel. U uniji su jedni odgovorni a drugi nisu, jedne se kažnjava druge nagrađuje a sve u cilju promicanja ideja stranih tradiciji većine zemalja. Uporno isticanje individualizma i ideologije ljudskih prava pojedinca na uštrb prava drugoga i drukčijega, a sve začinjeno stalnim promicanjem konzumerizma i razvijanjem potrošačkoga društva u potrazi za boljitkom koji nikako da stigne i ispuni prazna srca. Duhovnost se pri tom zanemaruje i odbacuje jer upozorava i opominje. Vaclav Havel primjećuje: „To je prilično egocentrična Europa, unatoč lijepih riječi koje od nje povremeno čujemo, Europa kojoj je košulja trenutnih gospodarskih interesa ipak bliža od kaputa nekakvog globalnog filozofiranja.” Havel ističe da zadaća Europe nije i ne bi smjela biti njezina vladavina svijetom, nasilno širenje predodžbe blagostanja i dobrobiti ili nametanja svijetu vlastite kulture s ciljem poučavanja svijeta. Jedino što može biti njezina smislena zadaća jest „da uskrisi i u svoj život uključi vlastite najbolje duhovne tradicije i time tvarno sudjeluje u stvaranju novoga načina svjetskog suživota. Najviše ćemo učiniti za svijet budemo li… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
