U petoj kitici himna Veni creator molimo da nas Duh Sveti oslobodi od neprijatelja, da nam daruje mir i da nas vodi u duhovnom razlučivanju.Osvrnimo se na prvi zaziv: „Dušmana od nas otjeraj!” (Doslovno: Daleko od nas otjeraj neprijatelja.) Ovaj vapaj je sličan završetku Očenaša gdje molimo Oca da nas oslobodi od zla ili Zloga. Tko je naš duhovni neprijatelj?
Prema Bibliji, tri su naša duhovna neprijatelja: prvo tijelo, neprijatelj u nama, zatim svijet, neprijatelj oko nas, te đavao, neprijatelj iznad nas (usp. Rim 7,18; 1 Kor 2,12; 1 Pt 5,8; Ef 6,12). Isus je pobijedio sotonu i darovao nam oslobođenje i spasenje. Koja je uloga Duha u toj borbi? Kako nam Branitelj danas pomaže u duhovnoj borbi protiv tjelesnih požuda, protiv svjetovnoga mentaliteta (sebičnosti) i protiv đavolskih zamki? Onako kako je pomagao Kristu, tako pomaže i kršćanima. Nakon krštenja Isus prima puninu Duha. Duh ga vodi u pustinju da ga đavao iskuša. Isus pobjeđuje đavla jer je poslušan Duhu, odnosno Pismu. Sada, oslobođen od đavla, Isus u snazi Duha oslobađa opsjednute i uspostavlja Božju vlast na zemlji. On to jasno i izričito kaže: „Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje” (Mt 12,28). Dakle, gdje je prisutan Duh Sveti, tu nema mjestu zlom duhu. Nakon Isusove smrti i uskrsnuća, Duh nastavlja izgoniti đavle po molitvi kršćana. To je očito u molitvi egzorcizma koju Crkva prakticira po Kristovoj zapovijedi: Izgonite đavle (Mt 10,8). Duh je Sveti lijek u napastima, on je naš duhovni trener (Tertulijan) koji nam uvježbava ruke za borbu a prste za rat (usp. Ps 144,1). Dakle, samo uz pomoć Duha možemo otjerati i pobijediti neprijatelja.
Međutim, ima li smisla danas moliti Duha da otjera od nas „neprijatelja” ako mnogi kršćanski intelektualci ne vjeruju da uopće postoji sotona i demoni? Je li točna tvrdnja modernoga teologa „demitizacije” da se ne može upotrebljavati električno svjetlo i radio (…) i u isto vrijeme vjerovati u svijet duhova (R. Bultmann)? Naravno, ovo nije u skladu s Biblijom i Katekizmom, niti sa svjedočenjem mnogih intelektualaca koji su „susreli Zloga”. Navedimo ovdje samo talijanskoga egzorcista G. Amortha i američkoga psihijatra M. Scotta Pecka. Iako je đavao „istjeran” iz svijeta suvremenih intelektualaca (književnika, filozofa i teologa), ipak je jako prisutan upravo kod njih po svom demonskom plodu – po tjeskobi. Božja riječ i iskustvo svetaca koji su prolazili kroz „tamnu noć duše” potvrđuju da je tjeskoba usko povezana s demonskim napastima. Oni kažu da je tjeskoba osjećaj onoga koji vjeruje da je izgubio Boga zbog svojih grijeha, i to nepovratno. Napastovani od đavla, ljudi gube vjeru u Boga i onda osjećaju tjeskobu i nemir. Ali postoji radosna vijest da nas Duh Sveti može osloboditi od tjeskobe. Duh Sveti je jedini lijek i nada za ovu našu „epohu tjeskobe”. Samo nas Duh može osloboditi od ovoga demonskog ropstva. Sv. Pavao poručuje: „Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda” (2 Kor 3,17). Duh Sveti svjedoči našem duhu, našoj nutrini, da smo ljubljena djeca Božja (usp. Rim 8,15-16), da Bog nije neprijatelj naše radosti i ostvarenja, kako nam Napasnik sugerira.
Kršćanski je život duhovna borba. Dok smo „u tijelu”, pozvani smo živjeti „po Duhu”, po Božjoj volji. Napade zlog duha pobjeđujemo, ne svojom silom i pobožnošću nego, poput Isusa u pustinji, Riječju Božjom, odnosno „mačem Duha” (Ef 6,17). Tako, kad nas napadne duh oholosti, otjerajmo ga Riječju Božjom: „Ja ne tražim svoje slave!” (Iv 8,50) ili „Što imaš a da nisi primio?” (1 Kor 4,7). Koristimo često Riječ Božju jer je ona nepogrešivo duhovno oružje.
Dođi, Duše Branitelju! Obrani nas od svih naših duhovnih neprijatelja. Pomozi nam u borbi s putenim požudama bludnosti i proždrljivosti. Zaštiti nas od svjetovnih požuda pohlepe za novcem i čašću. Oslobodi nas od zloduha zavisti i osvete. Iskorijeni iz naših duša i zajednica plodove zlog duha: lažnu slobodu, tjeskobu i nemir. Ispuni Crkvu i svijet svojim plodovima: ljubavlju, radošću i mirom. Daleko otjeraj neprijatelje našega spasenja. Amen.
