Čovjek, to krhko stvorenje Božje stvaralačke ljubavi u čiju dušu je đavao ubrizgao pakleni otrov grijeha, uvijek iznova tijekom povijesti biva prevaren od Zloga, zaboravljajući da je bez Božje blizine osuđen na začarani krug zla, mržnje, nasilja i rata. I uvijek kada cijelom čovječanstvu prijete strašni dani kao posljedica bezboštva, Bog šalje upozorenje i utjehu narodu okorjela srca. Nebo to čini, skoro pa redovito, preko One koja je Kraljica neba i zemlje, Blažene Djevice Marije. A Marija, čista i ponizna Djevica, poziv božanske ljubavi za obraćenjem prenosi onima koji su također čista srca i duše. A svi znamo da su to djeca.
Tako se zbilo i u predvečerje jedne od najvećih tragedija koja je zadesila cijeli svijet – Drugoga svjetskog rata. Prije nego što će se otvoriti vrata pakla i đavao posijati katastrofu kakvu svijet do tada nije vidio, Gospa se ukazala djevojčici Mariette Beco u belgijskom mjestašcu Banneux. Važno je znati da se prvo ukazanje Djevice 15. siječnja 1933. dogodilo petnaest dana prije nego što će Hitler postati njemački kancelar te povesti njemački narod i cijeli svijet u vrtlog rata. Kada shvatimo da istinski siromah nije čovjek kojemu manjka materijalnoga, nego onaj koji je okrenuo leđa Bogu i njegovim zapovijedima, postat će nam jasno zašto se Marija u ovom ukazanju objavila kao „Djevica siromaha”.
Na prvom od ukupno osam ukazanja djevojčica je u večernjim satima vidjela svjetlost u vrtu i ondje prelijepu Gospođu. Odmah nakon toga spontano je započela moliti svetu krunicu. Od toga dana molila je i do sedam krunica dnevno. Četiri dana kasnije, gonjena nekom unutarnjom silom, djevojčica je u blizini kuće kleknula i započela moliti krunicu. U tom trenutku pojavila se nasmiješena Gospođa i pozvala je da pođe za njom. Kada se zaustavila pokraj puta, rekla je djevojčici: „Pruži ruku u vodu.” Djevojčica je posluša i na tom mjestu izbio je izvor žive vode. Važno je znati da je toga hladnoga zimskoga dana temperatura bila daleko ispod ništice. Djevica Marija zatim je rekla: „Ovaj izvor je namijenjen meni.” i nestala. Kod trećega ukazanja na upit djevojčice: „Tko ste vi, moja lijepa Gospođo?”, Marija je odgovorila: „Ja sam Djevica siromaha.” Zatim je djevojčica klečeći Mariji postavila još jedno pitanje: „Lijepa Gospođo, vi ste jučer kazali da je ovaj izvor namijenjen vama. Zašto ne i meni?” Djevica je sa smiješkom odgovorila: „Ovaj izvor je namijenjen svim narodima da bi se liječili bolesni.” U sljedećim ukazanjima Marija je tražila da se na tom mjestu podigne kapela i otkrila djevojčici kako je došla ublažiti predstojeće patnje. U predzadnjem ukazanju Djevica se nije više smiješila, nego je rekla djevojčici: „Moli drago dijete, moli mnogo!” Posljednje ukazanje dogodilo se 2. ožujka 1933. Dok je djevojčica molila krunicu na koljenima kiša je lijevala kao iz kabla. U trenutku kada se pojavila Djevica, kiša je prestala i razvedrilo se nebo na kojem su se pojavile zvijezde. Ozbiljna lica Marija je izgovorila sljedeće riječi: „Ja sam Majka Spasitelja, Majka Božja. Moli marljivo.” U ranijim ukazanjima Djevica je odlazila s pozdravom „Do viđenja”, a ovaj put je rekla „Zbogom”.
Zanimljivost ovoga ukazanja je što u mnogočemu podsjeća na ukazanje u Lurdu: Marijina bijela duga haljina, bijeli veo, plavi pojas, zlatne ruže ispod bosih stopala, čudesno pojavljivanje izvora vode. Gospinim dolaskom u Banneux ispunilo se također jedno proročanstvo koje je glasilo: „Sedamdeset i pet godina poslije ukazanja u Lourdesu, Djevica će se ukazati izvan Francuske, u blizini jedne granice.” Vidjelica Mariette umrla je 2011. u Banneuxu u 90. godini života.
