Cigareta – u svako doba, na svakom mjestu. Tako je to bilo ranije. Pušilo se u zrakoplovima, za vrijeme parlamentarnih zasjedanja, filmske dive su pušile bez prestanka. Cigareta je bila simbol bezgranične slobode i emancipacije, a danas su gotovo posvuda u Europi na snazi manje ili više stroga pravila o zabrani pušenja, na kutijama se nalaze uznemirujuće slike raka pluća i mrtvačkih lijesova.
Pušenje je jedan od najčešćih uzroka smrti u Europskoj uniji koji se može spriječiti. Samo u Njemačkoj godišnje od posljedica konzumiranja duhana umre više od 120 tisuća ljudi. zahvaljujući zabrani pušenja (od 2007. godine) i porastu cijena cigareta, sve manje se puši – opada broj pušača, a time i troškovi za zdravstveni sektor. Za nepoštivanje zabrane pušenja prijete uzgred i visoke kazne.
Ali i dalje se lome koplja oko zabrane pušenja. Kompromisi? Gotovo nemogući! Zagovornici zabrane kažu da se radi o nužno potrebnoj zaštiti građana, dakle i pušača i nepušača. Za protivnike zabrane to su sve gluposti i tvrde da im zabrana pušenja ugrožava njihovu slobodu i da im država ne treba glumiti tutora. Žale se kako već neki razmišljaju i o zabrani pušenja u osobnim vozilima ukoliko se u njima nalaze maloljetne osobe ili trudnice.
Je li za zaštitu nepušača stvarno potrebna apsolutna zabrana pušenja na javnim mjestima? Smije li država tek tako iz javnoga prostora ukloniti ono što mnogim ljudima pričinjava zadovoljstvo da zajedno zapale cigaretu nakon ručka ili večere? I hoće li zabraniti i alkohol? Ograničava li se time slobodu pušača? Kako organizirati suživot pušača i nepušača? Ostaje nam vidjeti.
