Na prvim stranicama Evanđelja po Luki zapisane su Marijine riječi: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ Po tim riječima otvara se Evanđelje kakvo poznajemo. Kakvo nam je darovano. Domišljatost i strpljivost Božje ljubavi zasigurno bi i bez tih Marijinih riječi našla način kako se iznova i do kraja uključiti u čovjekovu povijest. No bez nečijeg ‘da’, bez čovjekovog ‘da’, Evanđelje nužno ostaje tek Božja čežnja.
Riječi „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ neposredno nas uvode u otajstvo Božića. Ljudska malenost prihvaća, udomljuje i podupire Božju malenost. Marijina spremnost da svojim životom poslužuje Božju uključenost u povijest s ljudima omogućuje Bogu da svima bude poslužitelj počevši od betlehemske sve do golgotske nesigurnosti, a potom i do svršetka svijeta.
Marijine riječi s početka Evanđelja po Luki tiču se svakog čovjeka koji želi živjeti Evanđelje. Svaki bi njegov dan trebao započinjati riječima: Evo službenice Gospodnje, evo službenika Gospodnjeg, neka mi bude po tvojoj riječi. Umjesto da čim se probudimo počnemo razrađivati planove za dan koji je pred nama, razmišljati o načinima kako ćemo ih što uspješnije ostvariti, bilo bi neusporedivo primjerenije da prije toga Bogu očitujemo svoju raspoloživost i da s evanđeoskom raspoloživošću pristupamo svemu, prihvaćamo sve što taj dan od nas traži. Jer evanđeoski zahtjevi se, u konačnici, svode na to da sve što jesmo i što činimo, budemo i činimo evanđeoski, i po tome i čovjeku i Bogu. I da učinimo sve što je do nas. Da ne propustimo biti ljudi s Evanđeljem u očima, s Evanđeljem u rukama, s Evanđeljem u duši. Da u Evanđelju bude sva naša zbilja.
Vrijedno je u tom duhu upitati se mogu li drugi Evanđelje prepoznati u našim životima. Ne u našim riječima. U našim životima. Jer ništa ne znači reći: Evo službenice Gospodnje, evo službenika Gospodnjeg, neka mi bude po tvojoj riječi…, ako po svojoj jednostavnosti i postojanosti vedro i zanosno ne žarimo Evanđelje.
Božić se istinski može dogoditi samo ondje gdje se živi Evanđelje. Samo onamo Bog može doći i nastaniti se. Zbog toga nas Božić uvijek iznova poziva na življenje Evanđelja. I zbog toga nema ljepšeg božićnog dara od Evanđelja. I kao što Evanđelje primamo od Božića, tako nam Evanđeljem valja i darivati Božić. I pritom ne gledati na kalendar.
