Program je, u organiziraju Odjela za II. svjetski rat i poraće Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH, Hrvatskog kulturnog društva Napredak – podružnice Odžak, župa Doborskog dekanata i mjesne zajednica Posavska Mahala, započeo u Spomen parka u Posavskoj Mahali. Tu su u izgrađenom spomeničkom kompleksu u kojem su upisana imena 3.411 poginulih, ubijenih i nestalih u podvučjačkom kraju brojna izaslanstva iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te udruga proisteklih iz Domovinskog rata položili vijenci i upalili svijeće, a potom je domaći župnik Mato Majić izmolio opijelo za sve žrtve rata.
Sudionici su potom u procesiji uz molitvu krunice došli do Nujića groblja gdje su izaslanstva položili vijence i svijeće ispred Središnjeg križa.
Slijedilo je ispred kapelice na istom groblju misno slavlje na kojem se molilo za duše svih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća i za žrtve nedavnoga rata. Uz svećenike Doborskog dekanata misno slavlje predvodio je o. Ivan Ike Mandurić superior rezidnecije Družbe Isusove u Osijeku. On je u prigodnoj homiliji u središte stavio pobjedu ljubavi nad mržnjom, pobjedu nade nad beznađem, pobjedu života.
U sklopu manifestacije koja je započela 18. svibnja održana su prigodna predavanja i predstavljanje knjiga čija je tematika povezana s tim događanjima te tradicionalni križni put Smrekovac-Odića brdo. U utorak, 24. svibnja u Centru kulture u Odžaku predavanje na temu „Važnost sjećanja“ održao je o. Mandurić
Manifestacija je završava u nedjelju 29. svibnja misnim slavljem u Garevcu za stradalnike kod Burića štale (područje gdje je bilo zatočeno preko 500 Hrvata katolika koji su od 25. do 28. svibnja 1945. bez suda i presude, odvođeni i ubijeni u Poljičkim šumama i obalama rijeke Bosne i Save).
Naime, strašan pokolj u podvučjačkom kraju dogodio se 25. svibnja 1945. u Vlaškoj Maloj – kojoj su komunisti i ime promijenili te je sada Posavska Mahala, gdje su partizani ubili blizu 500 muškaraca. Preživjeli svjedoci govore da su kosti pobijenih bile razbacane po šumama, a u vrijeme komunizma o tome se nije smjelo niti pričati. Taj stravični događaj nazivaju „malim Bleiburgom”, jer je brojka poslije narasla do 3411 ubijene – do sada registrirane osobe – uglavnom muškaraca u tom kraju, što još nije konačan broj. U tom kraju gotovo nema kuće iz koje nije ubijen netko od muškaraca starijih od 12 godina te su žene same podizale svoju djecu.
