Pomalo u šali, nedavno, kažem jednom dječaku da njegovo ponašanje prema jednoj djevojčici nije bilo džentlmensko. Pitam onda okupljenu djecu znaju li što znači biti džentlmen. Kažu da ne znaju. Kažem da su to dečki i muškarci s osobito lijepim ponašanjem i da će takvi dečki moći naći djevojku bez problema pa i ako nisu osobito zgodni i lijepi. Sutradan, kada je bilo vrijeme da malo kao grupa razgovaramo, javi se dječak kojega sam upozorila za nedžentlmensko ponašanje i kaže mi da želi da danas pričamo o džentlmenima. Dobro, velim, mislila sam da govorimo o Božiću, ali možda upravo u Sv. obitelji imamo jednoga pravoga džentlmena, ali i pravu damu.
Kakav je bio sv. Josip? Ako pogledamo samo ilustracije Svete obitelji u Bibliji, na slikama, jaslicama i slično vidimo svetoga Josipa koji uglavnom stoji, ide prvi na putu u nepoznato i slično. Marija obično stoji, zakriljena njegovom snažnijom figurom, ali više naglašena, blagim crtama finoćom ili bojom, kleči ili sjedi okrenuta djetetu u naručju, a dijelom nama, odnosno svakome tko je promatrajući uključen u njihovu obiteljsku priču. Umjetničke slike, slikovne ilustracije priča i kipovi umjetniku su put da sa što manje materije ispriča što više važnih stvari. Slika ili kip treba prenijeti poruku i mora biti razumljivo onom koji će htjeti čitati iz njihova rada. Tako je poruka o svetom Josipu u Svetom pismu dosta kratka, ali govori puno. Govori o muškarcu kojega će poslije modernije društvo nazvati džentlmenom.
Josip stoji iznad žene i djeteta, ali njegov stav ne govori da je on netko tko vlada, nego onaj koji je zaštita, pun poštovanja prema ženi i djetetu, stabilan, dostojanstven, ali i skroman i samozatajan ako je to potrebno za neko više dobro. U Mariji vidimo odlike prave dame, žene koja je hrabra, nježna, pametna i vrijedna poštovanja. Istina, do prije otprilike jednoga stoljeća džentlmenima su smatrani uglavnom muškarci koji su imali visok položaj u društvu, koji su imali plemićke titule, odnosno oni koji su bili imućni. Takvi su bili poučavani lijepom ponašanju od malih nogu i život u blizini takvih bi trebao biti vrlo lijep. Tako je to obično i prikazano u romantičnim romanima i filmovima iz toga vremena. Je li realnost često bila daleko od toga? Vrlo moguće. Jednako tako kada govorimo o damama naviknuti smo da su tako nazivane žene koje su iz imućnijih društvenim slojeva ili su se trudile da tamo dospiju ne birajući sredstva pa onda taj naziv dama dobiva podrugljiv prizvuk.
Glavne osobine muškarca kojega smatramo džentlmenom trebale bi biti iskazivanje poštovanja prema drugim ljudima osobito onima koji su fizički ili na drugi način slabiji od njega. Takav muškarac je ponosan, samouvjeren ali i ponizan jer je svjestan svoje nesavršenosti, ali je uporan u namjeri da se izgrađuje cijeli život. Žene koje u modernom društvu smatramo pravim damama su kulturne, inteligentne, poštene, nježne prema drugima, imaju smisao za lijepo, hrabre u borbi za istinu.
Mi živimo u vremenu i društvu kada su djevojke i mladići u mogućnosti samostalno odlučivati s kim će biti u vezi, a poslije u braku. Mladi bračni par u većini slučajeva danas, kod nas, od početka veze ili braka živi sam u svom kućanstvu. Baš zato što se ne živi više u zajednici, kao nekad, i što smo odgojeni za jednakost i od žene i muža se očekuje više nego ikad zrelosti i poštivanja onoga drugoga u zajedničkom životu. Kako će i koliko će ih opstati zajedno ako nisu usvojili vrijednosti po kojima će se ono drugo osjećati u svakoj prilici poštovano? Već kod roditelja, već od malih nogu, pa i u vrtiću učimo da dame nisu razmažene niti umišljene nego upravo suprotno, pristupačne, dostojanstvene, spremne pomoći, kulturne, spremne priznati grešku i učiti iz njih. Isto tako da džentlmeni nisu papučari niti laskavci ili neki šminkeri nego pristojni, dobro odgojeni, vrijedni, zanimljivi i hrabri dečki.
Djeci sam dala zadatak da kod kuće razgovaraju sa svojim roditeljima, bakama i djedovima o ovoj temi. Dobila sam povratnu informaciju da se rado i veselo pričalo doma o tome. Djeca su zahtijevala da im se opet i opet ispriča ista priča iz sjećanja starijih kada su doživjeli u svom okuženju pravo džentlmensko ili damsko ponašanje. Takvi primjeri djeci daju neusporedivo kvalitetniju i stvarniju poruku i poduku od filmova i video klipova sličnoga sadržaja koje gledaju. Neke dječje simpatične, ali i mudre izjave sam zapisala:
Tko su dame, kako izgledaju i kako se ponašaju?
- Dame ne okreću leđa dečkima i ne ignoriraju ih. (Marko, 6)
- Mia je polovicu dama. (Kako to misliš polovicu dama?) Prema Marku se ponaša kao dama, a prema meni i ne baš. (Roko, 6)
- Dame su dobre i ljubazne prema dečkima. (Josip, 6)
- Dame pomažu curama i dečkima. (Tessa,6)
- Dame su ljubazne i nisu zločeste. (Nika, 7)
Tko su džentlmeni?
- Stari ljudi mogu biti džentlmeni jer su mudri. (Luka, 6)
- Znam kako se ponašaju džentlmeni! Kuhaju ručak. (Petra, 6,5)
- Oni su ljubazni prema curama i pomažu im kada ih netko napadne. Ako se curama nešto desi, oni trče da im pomognu. (Josip, 6)
- Ja sam jednom vidio džentlmena. (Marko, 6,5)
- Džentlmeni su takvi ako cura ne može zaspati da joj pjeva uspavanku. (Petra, 6)
- Moja mama je dama prema mom tati, a tata je džentlmen prema mojoj mami. (Tina, 6)
